Barut: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
* [[sumpor]] 10% |
* [[sumpor]] 10% |
||
==Povijest== |
|||
Ovaj gore navedeni sastav i omjer je korišten od početka u [[Kina|Kini]], gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom [[Pirotehnika|pirotehničkom]] mješavinom. Kroz povijest su se mijenjale sastojci baruta i način izrade. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja miješan je s etanolom. |
Ovaj gore navedeni sastav i omjer je korišten od početka u [[Kina|Kini]], gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom [[Pirotehnika|pirotehničkom]] mješavinom. Kroz povijest su se mijenjale sastojci baruta i način izrade. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja miješan je s etanolom. |
||
Redak 11: | Redak 11: | ||
Izmislili su ga kineski [[alkemija|alkemičari]] u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od [[160. pr. Kr.|160.]] - [[122. pr. Kr.]] Po tradiciji ugljen je rađen od drveta [[Breza (biljka)|breze]], ali se može koristiti i [[lijeska]], [[bazga]] ili [[bor (biljka)|bor]] (češeri). |
Izmislili su ga kineski [[alkemija|alkemičari]] u [[9. stoljeće|9. stoljeću]], iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od [[160. pr. Kr.|160.]] - [[122. pr. Kr.]] Po tradiciji ugljen je rađen od drveta [[Breza (biljka)|breze]], ali se može koristiti i [[lijeska]], [[bazga]] ili [[bor (biljka)|bor]] (češeri). |
||
==Karakteristike i podjele== |
|||
U osnovi, barut je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i ugljena, ali se umjesto njega u mnogim [[pirotehnika|pirotehničkim]] smjesama koristi i [[šećer]]. Kalijev nitrat služi kao [[oksidans]], a sumpor osigurava stabilnu reakciju. Ugljik i kisik stvaraju reakcijom [[ugljični dioksid]] i energiju. NO3, S i C (nitrat (u ovom kontekstu kalijev nitrat-KNO3), sumpor i ugljik (ugljen iz drva, s visokim udjelom ugljika u sebi)) zajedno reagiraju stvarajući [[dušični dioksid|dušični]] i ugljični dioksid, te [[kalijev sulfid]]. Reakcija izgaranja se ne može prikazati točnom kemijskom jednadžbom. |
U osnovi, barut je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i ugljena, ali se umjesto njega u mnogim [[pirotehnika|pirotehničkim]] smjesama koristi i [[šećer]]. Kalijev nitrat služi kao [[oksidans]], a sumpor osigurava stabilnu reakciju. Ugljik i kisik stvaraju reakcijom [[ugljični dioksid]] i energiju. NO3, S i C (nitrat (u ovom kontekstu kalijev nitrat-KNO3), sumpor i ugljik (ugljen iz drva, s visokim udjelom ugljika u sebi)) zajedno reagiraju stvarajući [[dušični dioksid|dušični]] i ugljični dioksid, te [[kalijev sulfid]]. Reakcija izgaranja se ne može prikazati točnom kemijskom jednadžbom. |
||
Redak 43: | Redak 43: | ||
'''Jednobazni barut''' je onaj barut kod kojeg je samo jedna [[eksploziv]]na materija, a to je u ovom slučaju [[Trinitroceluloza|nitro-celuloza]] kojoj je pridodan eter-alkohol te difenilamin radi povećanja stabilnosti. Jednobazni baruti su kloridi izrađeni od smjese visokonitratne i niskonitratne nitroceluloze, a želatinizirane pogodnim otapalom ili mješavinom takvih otapala. Kao stabilizator kod jednobaznih baruta najčešće se koristi difenilamin, a neki američki sastavi sadrže 10% dinitrotoluena i 5% dibutilftalata, koji smanjuju specifičnu toplinu baruta ili komfor radi povećanja progresivnosti. |
'''Jednobazni barut''' je onaj barut kod kojeg je samo jedna [[eksploziv]]na materija, a to je u ovom slučaju [[Trinitroceluloza|nitro-celuloza]] kojoj je pridodan eter-alkohol te difenilamin radi povećanja stabilnosti. Jednobazni baruti su kloridi izrađeni od smjese visokonitratne i niskonitratne nitroceluloze, a želatinizirane pogodnim otapalom ili mješavinom takvih otapala. Kao stabilizator kod jednobaznih baruta najčešće se koristi difenilamin, a neki američki sastavi sadrže 10% dinitrotoluena i 5% dibutilftalata, koji smanjuju specifičnu toplinu baruta ili komfor radi povećanja progresivnosti. |
||
{| class="wikitable" |
|||
|- |
|||
! Karakteristike !! Jedinica mjere !! Jednobazni baruti !! Dvobazni baruti !! Trobazni baruti |
|||
|- |
|||
| Temperatura sagorijevanja || K || 2500-3300 || 2700-3800 || 2400-3000 |
|||
|- |
|||
| Temperatura sagorijevanja || kJ/kg || 2800-4000 || 2600-5200 || 3000-3880 |
|||
|- |
|||
| Specifična gasna zapremina || l/kg || 860-1000 || 950 || 1000-1070 |
|||
|- |
|||
| Gravimetrijska gustoća || g/cm<sup>3</sup> || 1,56-1,65 || 1,54-1,62 || 1,52-1,60 |
|||
|} |
|||
===Izvor=== |
===Izvor=== |
Inačica od 6. studenoga 2010. u 22:10
Barut je pirotehnička smjesa sljedećeg sastava:
- kalijev nitrat 75%
- drveni ugljen 15%
- sumpor 10%
Povijest
Ovaj gore navedeni sastav i omjer je korišten od početka u Kini, gdje je i izmišljen. Smatra se prvim eksplozivom i prvom pirotehničkom mješavinom. Kroz povijest su se mijenjale sastojci baruta i način izrade. U svojim počecima, barut se radio u velikim količinama, jer je bio jedni do tada poznati eksploziv i često se koristio. Pošto je pravljenje i izrada baruta dosta opasan i rizičan posao, da se smanji mogućnost od zapaljenja miješan je s etanolom.
Izmislili su ga kineski alkemičari u 9. stoljeću, iako se pretpostavlja da je već znan od prije, od 160. - 122. pr. Kr. Po tradiciji ugljen je rađen od drveta breze, ali se može koristiti i lijeska, bazga ili bor (češeri).
Karakteristike i podjele
U osnovi, barut je mješavina kalijevog nitrata, sumpora i ugljena, ali se umjesto njega u mnogim pirotehničkim smjesama koristi i šećer. Kalijev nitrat služi kao oksidans, a sumpor osigurava stabilnu reakciju. Ugljik i kisik stvaraju reakcijom ugljični dioksid i energiju. NO3, S i C (nitrat (u ovom kontekstu kalijev nitrat-KNO3), sumpor i ugljik (ugljen iz drva, s visokim udjelom ugljika u sebi)) zajedno reagiraju stvarajući dušični i ugljični dioksid, te kalijev sulfid. Reakcija izgaranja se ne može prikazati točnom kemijskom jednadžbom.
Baruti su našli veliku primjenu, ne samo u pirotehnici za razne pirotehničke smjese, već i u lansiranju i pokretanju projektila i cijevi te raznih vrsta oružja i oruđa i to zbog svojih karakteristika:
- Mala brzina sagorijevanja, (od svih vrsta eksploziva reagira najsporije)
- Relativno dug period formiranja energijskog kemijskog razlaganja barutnih plinova.
Iz specifičnosti namjene baruta proizlaze i zahtjevi praktične i taktičko-tehničke prirode:
- Sastav baruta-mora biti takav da omogući početne brzine projektila na otvoru cijevi i da ima zadovoljavajući domet.
- Sirovinska baza-za barute mora biti lako dostupna u zemlji i u ratnim uvjetima.
- Tehnološki postupak-mora garantirati maksimalnu sigurnost ljudi tokom proizvodnje, transporta, skladištenja i upotrebe na bojnom polju.
- Trenje cijevi mora biti što je moguće manje.
- Zapaljenje (aktiviranje)-mora biti lako na svim temperaturama upotrebe od -30°C do +60°C.
- Brzina sagorijevanja baruta ne smije bitno ovisiti o temperaturi okoline tj. od prethodne zagrijavanosti baruta.
- Barut mora imati što dužu fizičko-kemijsku balističku stabilnost.
- Hidroskopan mora biti što manji i kod gorenja mora prvo biti bljesak, pa dim.
Vrlo je osjetljiv na mehaničke impulse. Osjetljivost mu je na udar i trenje u razini osjetljivosti jakih sekundarnih eksploziva, heksogena i oktogena. Posebice ga karakterizira velika osjetljivost na plamen i iskru. Zbog takvih svojstava rad sa crnim barutom zahtjeva primjenu strogih mjera pirotehničke sigurnosti, posebno usmjerenih na sprječavanje stvaranja uvjeta koji bi mogli izazvati nastanak iskre (trenje, statički elektricitet i sl.). Zbog izvanredno velike osjetljivosti na iskru i plamen, velike brzine pripaljivanja i sagorijevanja kod nižih tlakova, crni je barut našao veliku primjenu u streljivu. Unatoč nekim nedostacima (u prvom redu velikoj higroskopnosti), crni barut je i danas nezamjenljiv u izradi sporogorećeg štapina, pripala za barutna punjenja i različite pirotehničke smjese, zatim za izradu vježbovnih sredstava, i sl. Donedavno se crni barut primjenjivao i za izradu usporivača, npr. usporivača za upaljač ručne bombe.
Temperatura izgaranja je oko 2400°C, a brzina izgaranja je oko 340 m/s uz oslobađanje energije od 720 kcal/kg.
Dvije vrste su baruta:
- Homogeni (kloridni) baruti. Nastaju želati djelovanjem nekog organskog otapala na nitrocelulozu (tirintrocelulozu).
- Kompozitni (bezdimni) baruti. Nastaju miješanjem kristalne anorganske soli (bogata kisikom, tj oksidansom i organskog veziva (goriva)).
Homogeni (kloridni, bezdimni) baruti se dijele na:
- Jednobazne.
- Dvobazne.
- Trobazne barute.
Jednobazni barut je onaj barut kod kojeg je samo jedna eksplozivna materija, a to je u ovom slučaju nitro-celuloza kojoj je pridodan eter-alkohol te difenilamin radi povećanja stabilnosti. Jednobazni baruti su kloridi izrađeni od smjese visokonitratne i niskonitratne nitroceluloze, a želatinizirane pogodnim otapalom ili mješavinom takvih otapala. Kao stabilizator kod jednobaznih baruta najčešće se koristi difenilamin, a neki američki sastavi sadrže 10% dinitrotoluena i 5% dibutilftalata, koji smanjuju specifičnu toplinu baruta ili komfor radi povećanja progresivnosti.
Karakteristike | Jedinica mjere | Jednobazni baruti | Dvobazni baruti | Trobazni baruti |
---|---|---|---|---|
Temperatura sagorijevanja | K | 2500-3300 | 2700-3800 | 2400-3000 |
Temperatura sagorijevanja | kJ/kg | 2800-4000 | 2600-5200 | 3000-3880 |
Specifična gasna zapremina | l/kg | 860-1000 | 950 | 1000-1070 |
Gravimetrijska gustoća | g/cm3 | 1,56-1,65 | 1,54-1,62 | 1,52-1,60 |
Izvor
Priručnik za diverzante i privremene upute za izvidničke jedinice. Izdavač: SSNO, Beograd 1988.g. (u manjini). Odjeljak: Upute za izvođenje vježbi s bojevim MES i pravila PP i PT mina, Stranica od 20-32.