Štefan Kühar: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Redak 2: Redak 2:
'''Števan Kühar''' ([[mađarski jezik|mađarski]]: ''Kühár István'') ([[Gradišče (Tišina, Slovenija)|Gradišče]], [[28. kolovoza]], [[1887]]. – [[Beltinci]], [[1. siječnja]], [[1922]].) je [[Slovenci|slovenski]] [[pisac]], [[političar]] i [[Rimokatolička Crkva|rimokatolički]] svećenik. Kühar je bio jedan zastupnik autonomije za [[Slovenska krajina (Prekomurje)|Slovensku krajinu]] ([[Prekomurje]] i [[Slovensko Porabje|Porabje]]).
'''Števan Kühar''' ([[mađarski jezik|mađarski]]: ''Kühár István'') ([[Gradišče (Tišina, Slovenija)|Gradišče]], [[28. kolovoza]], [[1887]]. – [[Beltinci]], [[1. siječnja]], [[1922]].) je [[Slovenci|slovenski]] [[pisac]], [[političar]] i [[Rimokatolička Crkva|rimokatolički]] svećenik. Kühar je bio jedan zastupnik autonomije za [[Slovenska krajina (Prekomurje)|Slovensku krajinu]] ([[Prekomurje]] i [[Slovensko Porabje|Porabje]]).


Bio je rođen u mjestu Gradišče kod [[Mura|Mure]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Roditelji su bili Jožef Kühar sejač i Katarina Gomboc, pripadala je nižem plemstvu. Imao jednog brata, [[Janoš Kühar]], koji je bio pisac [[prekomurski jezik|prekomurskog jezika]].
Rodio se u mjestu [[Gradišče]] kod [[Mura|Mure]] u [[Mađarska|Mađarskoj]]. Roditelji su bili Jožef Kühar sejač i Katarina Gomboc, koja je pripadala nižem plemstvu. Imao je jednog brata, [[Janoš Kühar]], koji je pisao na [[prekomurski jezik|prekomurskom jeziku]].


Posvetili su ga za svećeničku službu [[29. lipnja]], [[1911]]. godine. Kapelan je bio na [[Tišina (Tišina, Slovenija)|Tišini]] ([[1911]].-[[1912]]), u Beltincima, ovdje također administrator, tada svećenik. Publicirao je članke u prekomurski katolički mjesečar ''Marijin list.''
Posvetili su ga za svećeničku službu [[29. lipnja]], [[1911]]. godine. Kapelan je bio na [[Tišina (Tišina, Slovenija)|Tišini]] ([[1911]].-[[1912]]), u [[Beltinci]]ma, ovdje također administrator, tada svećenik. Publicirao je članke u prekomurski katolički mjesečnik ''Marijin list.''


Po [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] je ''Slovenska lüdska stranka'' u Mađarskoj tražila prekomursku autonomiju i dokinuće mađarizacije. Glavni zastupnici su bili: [[Jožef Klekl (političar)|Jožef Klekl]], [[Ivan Baša]], Števan Kühar, [[Jožef Sakovič]] i također [[Hrvati|hrvatski]] [[Jožef Čarič]]. Klekl, Kühar i drugi su željeli autonomiju nje samo u Mađarskoj, ali u [[Slovenija|Sloveniji]], ali ni očvrsnula prekomurska autonomija. Kühar se je do njegove smrti trsio držati prekomurski jezik, kao Klekl i Sakovič.
Po [[Prvi svjetski rat|prvom svjetskom ratu]] je ''[[Slovenska lüdska stranka]]'' u Mađarskoj tražila prekomursku autonomiju i dokinuće [[mađarizacija|mađarizacije]]. Glavni zastupnici su bili: [[Jožef Klekl (političar)|Jožef Klekl]], [[Ivan Baša]], Števan Kühar, [[Jožef Sakovič]] i također [[Hrvati|hrvatski]] [[Jožef Čarič]]. Klekl, Kühar i drugi su željeli autonomiju ne samo u Mađarskoj, nego i u [[Slovenija|Sloveniji]], no nije se utvrdila prekomurska autonomija. Kühar se je do njegove smrti trsio čuvati prekomurski jezik, kao Klekl i Sakovič.


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 19. veljače 2011. u 05:04

Datoteka:Stevan Kuhar z Gradisca.JPG
Števan Kühar.

Števan Kühar (mađarski: Kühár István) (Gradišče, 28. kolovoza, 1887. – Beltinci, 1. siječnja, 1922.) je slovenski pisac, političar i rimokatolički svećenik. Kühar je bio jedan zastupnik autonomije za Slovensku krajinu (Prekomurje i Porabje).

Rodio se u mjestu Gradišče kod Mure u Mađarskoj. Roditelji su bili Jožef Kühar sejač i Katarina Gomboc, koja je pripadala nižem plemstvu. Imao je jednog brata, Janoš Kühar, koji je pisao na prekomurskom jeziku.

Posvetili su ga za svećeničku službu 29. lipnja, 1911. godine. Kapelan je bio na Tišini (1911.-1912), u Beltincima, ovdje također administrator, tada svećenik. Publicirao je članke u prekomurski katolički mjesečnik Marijin list.

Po prvom svjetskom ratu je Slovenska lüdska stranka u Mađarskoj tražila prekomursku autonomiju i dokinuće mađarizacije. Glavni zastupnici su bili: Jožef Klekl, Ivan Baša, Števan Kühar, Jožef Sakovič i također hrvatski Jožef Čarič. Klekl, Kühar i drugi su željeli autonomiju ne samo u Mađarskoj, nego i u Sloveniji, no nije se utvrdila prekomurska autonomija. Kühar se je do njegove smrti trsio čuvati prekomurski jezik, kao Klekl i Sakovič.

Izvori