Kurdski jezici: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
[[Kategorija:kurdski jezici| ]] |
[[Kategorija:kurdski jezici| ]] |
||
[[Kategorija:sjeverozapadni iranski jezici]] |
[[Kategorija:sjeverozapadni iranski jezici]] |
||
[[Kategorija:jezici po abecedi]] |
[[Kategorija:jezici po abecedi:K]] |
||
Inačica od 27. travnja 2011. u 23:08
Kurdski jezici, skupina sjeverozapadnih iranskih jezika kojima govore skupine Kurda iz Kurdistana na području Iraka, Irana, Sirije i Turske. Kurdske jezike čine centralnokurdski [ckb] sa 462.000 govornika (2004) u iračkim provincijama Suleimaniye, Arbil, Kirkuk, Khanaqin i Mandali i 3.250.000 govornika u Iranu. Drugi je sjevernokurdski [kmr] u azijskm dijelu Turske i drugim državama sa ukupno 9.320.240 govornika; i treći južnokurdski [sdh] sa 3.000.000 govornika u Iranu (Fattah 2000). Ova tri individualna jezika tvore takozvabi kurdski jezik (makrojezik).
Četvrti član kurdske skupine jezika je laki [lki] iz Irana, 1.000.000 govornika (Fattah 2000) u provincijama Īlām i Luristan[1].
Kurdskoj skupini nekada su uz kurdski jezik bili priznati kao posebni jezici i neki kurdski dijalekti, na popisu su se nalazili behdini sa identifikatorom /bdf/ (povučen), a sada je uklopljen u sjevernokurdski; herki /hek/ (povučen) također uklopljen u sjevernokurdski; kurdski /kdb/ (povučen), podijeljen na centralnokurdski i južnokurdski; kurmanji ili sjevernokurdski čiji je identifikator /kur/ zamijenjen sa [kmr]; shikaki /shf/ (povučen), uklopljen u sjevernokurdski; surchi /sup/ (povučen), uklopljen u sjevernokurdski.