Mala smrdljika: razlika između inačica
Nova stranica: {{radovi24}} {{taksokvir |boja = lightgreen |naziv = Tršlja |slika = Pistacia lentiscus.jpg |slika_opis = Listovi i cvjetovi |regnum = Plantae |ordo = Sapindales |familia ... |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{radovi24}} |
|||
{{taksokvir |
{{taksokvir |
||
|boja = lightgreen |
|boja = lightgreen |
||
| Redak 16: | Redak 15: | ||
== Opis == |
== Opis == |
||
Raste kao grm visok 1-3 metara, rijetko kao stablo visine 8 metara. Kožasti [[list]]ovi su naizmjenično raspoređeni na stabljici, te su dugi oko 5 centimetara. [[Cvijet|Cvjetovi]] su vrlo maleni, dvodomni. Raspoređeni su u poprilično gustim [[cvat]]ovima. Muški cvjetovi su tamnocrveni, dok su ženski zelenkasti. [[Plod]] je u obliku koštunice promjera 4 milimetra, ispočetka crvene, kasnije potamni. Plod cvjetanja traje od ožujka do travnja. |
|||
Raste kao grm visok 1-3 metara, rijetko kao stablo visine 8 metara. |
|||
== Mastika == |
|||
Najveća korist tršlje je [[smola]] dobivena zarezivanjem kore, sušena na suncu, koja se naziva mastika. Najcjenjenija je ona s grčkog otoka [[Khíos]]a, gdje raste poseban varijetet koji proizvodi jako puno smole. Mastika ima široku primjenu kod osvježavanja daha (kao žvakaća guma, može se reći i najstarija), liječenja gingivitisa, te želučanih i dišnih tegoba. Često se koristi i u kulinarstvu. |
|||
Tijekom vladavine [[Otomansko carstvo|Otomanskog carstva]] na Khíosu mastika je bila vrlo cijenjena, pa je čak i dosezala cijenu zlata, a sultan je za njezinu krađu naređivao smrtnu kaznu. Tijekom pokolja na Khíosu, stanovnici mjesta Mastichochoria morali su sultana i njegov harem opskrbljivati tom dragocjenom smolom. Tursko ime za taj otok, ''Sakız Adası'' znači "otok gume". |
|||
== Izvori == |
|||
*Dankwart Seidel: ''Blumen am Mittelmeer''. BLV Verlagsgesellschaft, München 2002. ISBN 3-405-16294-7. |
|||
*Peter Schönfelder, Ingrid Schönfelder: ''Was blüht am Mittelmeer?''. 4. Auflage. Kosmos, Stuttgart 2005. ISBN 3-440-10211-4. |
|||
*Lucien F. Trueb, Ulrich Wyss: ''Mastix von Chios - ein begehrtes Baumharz. In: Naturwissenschaftliche Rundschau''. 59, Nr. 6, 2006, ISSN 0028-1050, S. 297–302. |
|||
== Vanjske poveznice == |
|||
*[http://www.google.hr/imgres?q=tr%C5%A1lja+bonsai&um=1&hl=hr&sa=N&biw=1024&bih=677&tbm=isch&tbnid=ljUip8bhOGxLHM:&imgrefurl=http://www.bonsai-savez.hr/%3Fp%3D127&docid=E1QtPn0NZtAktM&imgurl=http://www.bonsai-savez.hr/wp-content/uploads/2011/02/3-pistacia_lentiscus1.jpg&w=800&h=606&ei=ACYlT8_wIsLjtQbf7rDKBw&zoom=1&iact=hc&vpx=112&vpy=222&dur=1607&hovh=195&hovw=258&tx=121&ty=107&sig=101527690287105472599&page=1&tbnh=153&tbnw=202&start=0&ndsp=15&ved=1t:429,r:5,s:0 Bonsai tršlja] |
|||
[[Kategorija:Sapindales]] |
[[Kategorija:Sapindales]] |
||
Inačica od 29. siječnja 2012. u 13:29
| Tršlja | |
|---|---|
 Listovi i cvjetovi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Anacardiaceae |
| Rod: | Pistacia |
| Vrsta: | P. lentiscus |
| Dvojno ime | |
| Pistacia lentiscus L. | |
| Baze podataka | |
Tršlja (lat. Pistacia lentiscus) je vrsta dvodomne, zimzelene biljke iz roda Pistacia. To je mediteranska biljka koja raste na širokom području od Izraela, preko Turske i Grčke do Španjolske. U Hrvatskoj raste diljem Dalmacije, uključujući i otoke.
Opis
Raste kao grm visok 1-3 metara, rijetko kao stablo visine 8 metara. Kožasti listovi su naizmjenično raspoređeni na stabljici, te su dugi oko 5 centimetara. Cvjetovi su vrlo maleni, dvodomni. Raspoređeni su u poprilično gustim cvatovima. Muški cvjetovi su tamnocrveni, dok su ženski zelenkasti. Plod je u obliku koštunice promjera 4 milimetra, ispočetka crvene, kasnije potamni. Plod cvjetanja traje od ožujka do travnja.
Mastika
Najveća korist tršlje je smola dobivena zarezivanjem kore, sušena na suncu, koja se naziva mastika. Najcjenjenija je ona s grčkog otoka Khíosa, gdje raste poseban varijetet koji proizvodi jako puno smole. Mastika ima široku primjenu kod osvježavanja daha (kao žvakaća guma, može se reći i najstarija), liječenja gingivitisa, te želučanih i dišnih tegoba. Često se koristi i u kulinarstvu.
Tijekom vladavine Otomanskog carstva na Khíosu mastika je bila vrlo cijenjena, pa je čak i dosezala cijenu zlata, a sultan je za njezinu krađu naređivao smrtnu kaznu. Tijekom pokolja na Khíosu, stanovnici mjesta Mastichochoria morali su sultana i njegov harem opskrbljivati tom dragocjenom smolom. Tursko ime za taj otok, Sakız Adası znači "otok gume".
Izvori
- Dankwart Seidel: Blumen am Mittelmeer. BLV Verlagsgesellschaft, München 2002. ISBN 3-405-16294-7.
- Peter Schönfelder, Ingrid Schönfelder: Was blüht am Mittelmeer?. 4. Auflage. Kosmos, Stuttgart 2005. ISBN 3-440-10211-4.
- Lucien F. Trueb, Ulrich Wyss: Mastix von Chios - ein begehrtes Baumharz. In: Naturwissenschaftliche Rundschau. 59, Nr. 6, 2006, ISSN 0028-1050, S. 297–302.
