Dalmacija

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dalmacija. Za druga značenja, pogledajte Dalmacija (razdvojba).
Dalmacija (crveno) na karti Hrvatske

Dalmacija (tal. la Dalmazia, lat. Dalmatia, čakavski Dalmocija, Delmoacija, Durmacija[1]) jedan je od najstarijih regionalnih pojmova u Hrvatskoj. Prvi se put spominje osme godine prije Krista kad ju je osnovao rimski car August kao naziv za područje između Promine i Cetine koje je nastanjivalo ilirsko pleme Dalmata, odnosno kao sinonim za dio Ilirika, kako su širi prostor postojbine raznih ilirskih plemena nazivali Rimljani.

Iako se prostorni opseg Dalmacije u prošlosti znatno mijenjao i obuhvaćao i susjedne države Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju, taj se pojam održao od antičkog doba do danas jedino u dijelu Hrvatske. Dapače, na sjeverozapadu se još u srednjem vijeku proširio na dijelove jugoistočne antičke i ranosrednjovjekovne Liburnije. Do kraja I. svjetskog rata funkcionirala je Dalmacija kao posebna pokrajina u Austro-Ugarskoj Monarhiji i tada je uključivala na sjeverozapadu Rapsku otočnu skupinu, a na jugoistoku prostor Boke kotorske i Budve sve do Spiča.

Suvremeni pojam Dalmacije, ne kao upravni već kao vernakularni, tj. tradicionalni, odnosi se na područje od Velebita (odnosno Tribanj-Krušćice) na sjeveru do Konavala, odnosno rta Oštro na jugu, na moru uključujući otok Pag i sve istočnojadranske otoke jugoistočno od Kvarneričkih vrata.[2] Tako izdvojena cjelina identična je s donedavnim pojmom Južno hrvatsko primorje, koji je odgovarao prostoru funkcionalnog okupljanja oko splitskog makroregionalnog središta i triju regionalnih centara: Zadra, Šibenika i Dubrovnika. Suvremena regionalizacija Hrvatske, u sklopu Jadranske Hrvatske kao europske regije II. razine prepoznaje dalmatinski prostor kao prostor četiriju županija s naglašenim značenjem Splita i Zadra kao izraženih središta (nad)regionalne razine u južnom i središnjem dijelu Jadranske Hrvatske, te Šibenika i Dubrovnika kao subregionalnih središta. Posebno je značenje integrativne uloge Splita za središnji južni dalmatinski prostor te Zadra u nodalno-funkcionalnom vezivanju prostora Sjeverne Dalmacije i Like. Naime, obuhvatom Zadarske županije i dijela prostora Južne Like izmijenjene su upravno-teritorijalne okolnosti donedavnog poimanja dalmatinskog prostora u granicama Jadranske Hrvatske.

Dakle, središnje i južno hrvatsko primorje, odnosno Središnja i Južna Jadranska Hrvatska koje se najvećim dijelom poistovjećuju s pojmom Dalmacije, izduženi su primorski pojas, oko 400 km dužine i do 70 km širine u središnjem dijelu. U prostranijem sjeverozapadnom dijelu omeđen je planinskim nizovima Velebita, Dinare i Kamešnice, dok je prema jugoistoku prirodna međa manje izrazita i nalazi se u neposrednom zaobalju uskog priobalnog pojasa.

Prostire se na površini od oko 12.951 km2 ili na oko 22 % površine Hrvatske, gdje je 2011. živjelo 860.000 stanovnika ili 20 % populacije Hrvatske. Prosječna gustoća naseljenosti niža je od prosjeka za Hrvatsku – 71,5 stan./km2 (Hrvatska: 75,7 stan./km2).

Zaštitnik Dalmacije je sveti Jeronim.

Povijest Dalmacije[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Dalmacije

Povijesni dalmatinski grb često korišten u Austro-Ugarskoj Monarhiji (1851.-1919.)

Reljef i klima[uredi VE | uredi]

Prevladava krški reljef Dinarida, a klima je većinom sredozemna (mediteranska), odnosno polusredozemna (submediteranska) s pripadajućim klimazonalnim zajednicama raslinja.

Primorsko obilježje regije ojačano je velikim udjelom otočnog pojasa. U dalmatinskom akvatoriju, nalazi se 942 otoka, otočića, hridi i grebena ili 78 % njihovog broja u Hrvatskoj. Prostiru se na oko 2070 km2 (63,5 % površine svih hrvatskih otoka, odnosno 16 % površine Dalmacije).

Po postanku i građi otoci su dio susjednog dinarskog kopna (nepotopljeni dijelovi reljefnih uzvisina). Sjevernodalmatinski otoci su brojniji, a, osim Paga, i manji. Izduženi su i pružaju se usporedno s obalom i planinskim nizom u zaobalju, u pravcu sjeverozapad - jugoistok (tzv. dinarski pravac pružanja reljefa, odnosno dalmatinski tip obale). Izraziti primjeri takva tipa obale jesu Pag, Ugljan, Pašman, Dugi otok, Kornat i Žirje.

Otvorena kopnena obala oko rta Ploče kod Rogoznice, kao međaš Sjeverne i Srednje Dalmacije, odnosno Srednje i Južne Jadranske Hrvatske, odvaja ih od srednjodalmatinskih otoka, koji su veći i pružaju se u pravcu zapad - istok (hvarski pravac pružanja). To su Hvar, Brač, Šolta, Korčula, Vis, Lastovo i Čiovo. Sjeverozapadno od Visa nalaze se pučinski otočići Jabuka i Brusnik, koji su vulkanskog porijekla.

Najjužniji otoci – Mljet i Elafitski otoci te poluotok Pelješac pružaju se dinarskim pravcem, sjeverozapad - jugoistok.

U reljefu većih otoka ističu se vapnenačke uzvisine i niži dijelovi, udubljenja, građena od manje propusnih dolomita. Niži dijelovi ponegdje su zamočvareni (blata na Pagu, blatine na Mljetu itd.), dok su na rubovima udolina djelovanjem abrazije stvorena slikovita žala.

Kopneni obalni pojas Dalmacije dug je oko 1200 km, što je gotovo 2/3 hrvatske kopnene obale. Najnepovoljniji je južni dio velebitskog primorja i priobalje oko rta Ploče, kod Rogoznice, koje obilježavaju strma i krševita obala te slabija povezanost sa zaobaljem. Najvećom vrijednošću ističe se sjevernodalmatinsko priobalje s plodnim Ravnim kotarima oko Zadra i Biograda te priobalje između Trogira i ušća Neretve, s kaštelanskom flišnom zonom i šljunkovitim podbiokovskim žalama.

Južno od Dubrovnika obala je otvorena prema pučini i time dolazi pod najveći utjecaj abrazije.

U zaobalju priobalnog planinskog niza srednje Dalmacije, između Promine i donjeg toka Neretve, pruža se oko 150 km dug krški pojas Zagore. Sjeverozapadno od Promine prevladavaju niski reljef Ravnih kotara te sjevernodalmatinska krška zaravan i krško pobrđe Bukovice.

Vode[uredi VE | uredi]

Ušće Cetine u Omišu

Prevladavajuća krška podloga odražava se u bogatoj i složenoj cirkulaciji voda te razmjernom siromaštvu površinskih tokova. Od većih rijeka ističu se Cetina (105 km), Krka (75 km), Zrmanja (64 km) i Neretva (218 km, od čega 20 km u Hrvatskoj). U Dalmaciji se nalaze dva od tri najveća prirodna jezera u Hrvatskoj:

Od većih jezera još se ističu Perućko jezero na rijeci Cetini, najveća umjetna vodosprema u Hrvatskoj (13 km2) te dva krška jezera – Modro i Crveno jezero kraj Imotskog, te Baćinska jezera (skupina od 5 jezera, međusobno povezanih) kod Ploča i aluvijalno jezero Kuti kod Opuzena.

Tla[uredi VE | uredi]

U Dalmaciji prevladavaju tla koja su se razvila pod prevladavajućim utjecajem litološkog sastava podloge. Najtipičniji predstavnik takve skupine tala je crvenica (terra rossa), nastala kao posljedica otapanja karbonatne osnove, vapnenaca i dolomita. U Ravnim kotarima i oko Kaštelanskog zaljeva rasprostranjena su smeđa tla, odnosno nerazvijena tla na flišu, a u delti Neretve prevladavaju aluvijalna tla, odnosno mlađi riječni nanosi sa slabo izraženim pedološkim svojstvima.

Vegetacija[uredi VE | uredi]

Na svim pučinskim otocima i cijelom dužinom uskog kopnenog priobalja, od Vira i Zadra na sjeverozapadu, proteže se eumediteransko područje zimzelenog raslinja (hrast crnika, alepski bor, dalmatinski crni bor). U kopnenoj unutrašnjosti rasprostranjen je hrast medunac s bjelograbom i crnograbom. U pojasevima visina većih od 1000 m pojavljuje se bukva, koju na još višim dijelovima zamjenjuje klekovina.

Prisutni su razni degradacijski vegetacijski stadiji, kao posljedica rane naseljenosti i tisućljetnog iskorištavanja ograničenih gospodarskih potencijala krške prirodne osnove:

  • makija – teško prohodne, guste i visoke šikare pravog sredozemnog pojasa
  • garig – niske i svijetle šikare pravog sredozemnog pojasa
  • kamenjar – obrasao niskim polugrmovima i zeljastim biljkama.

Poljoprivreda i gospodarstvo[uredi VE | uredi]

U Dalmaciji je relativno malo obradivih površina, no i ono malo što se nađe među kamenjem u škrtom tlu izuzetno vrijedi jer se radi o tlu koje dobro upija i zadržava vodu, crvenici. Najrazvijeniji poljoprivredni krajevi Dalmacije su Ravni kotari i neretvanska dolina, ali i područja krških polja (npr. Petrovo, Kosovo, Imotsko). Najzastupljenije kulture su vinova loza, maslina i smokva. U zadarskom zaobalju uzgaja se višnja maraska te se od nje proizvodi čuveni liker Maraschino, a u neretvanskoj dolini ima dosta agruma (poglavito mandarina) te lubenica. Zastupljeno je i povrtlarstvo. Najvažnije stočarske grane su ovčarstvo i kozarstvo, ali i pčelarstvo. Autohtona životinjska vrsta je magarac. Dosta cijenjeni i široko prepoznati proizvodi koji dolaze iz Dalmacije su paški sir i dalmatinski pršut. Na otoku Pagu i u Stonu od najstarijih vremena se vadi morska sol na stari, tradicionalni način. Iznimno značajni su i ribarstvo i školjkarstvo. Riba i ostali morski organizmi i plodovi se love u slobodnom izlovu, ali se i uzgajaju.

Plaža u južnoj Dalmaciji

Daleko najjača gospodarska grana u Dalmaciji koja od polovice 20. stoljeća potiskuje sve ostale zasigurno je turizam. Dalmatinski prostor je svojevrsni biser hrvatskog turizma. Ovaj hrvatski areal posjetiteljima nudi mnoštvo kvalitetnih sadržaja, od razgledavanja brojnih prirodnih i kulturnih znamenitosti do uživanja u vrhunskim jelima i gastronomskim specijalitetima niza restorana, hotela i ostalih ugostiteljskih objekata. Hrvatsko jadransko more spada među toplija mora u svijetu, a mnoge plaže priobalnih gradova i mjesta vode se kao plaže s čistim morem.

Promet[uredi VE | uredi]

Izgradnjom suvremene i dugoiščekivane autoceste kralja Tomislava od Zagreba do Zadra 2003., Splita (2005.) te Ploča (2013.) i Dubrovnika (u planu) i ova hrvatska regija povezuje je kvalitetnom cestovnom prometnicom s ostatkom zemlje. Kao dio Jadransko-jonske prometnice, Autocesta se gradi i dalje prema jugu, a najveći problem u potpunom povezivanju je tzv. Neumski koridor BiH, te je potrebno izgraditi Pelješki most čija je gradnja obustavljena uglavnom zbog financijskih (ne)mogućnosti. Za vrijeme socijalističke Hrvatske, 1961. puštena je u promet dužobalna Jadranska turistička cesta (JTC) jadranska magistrala.

Stanovništvo i naseljenost[uredi VE | uredi]

Dalmatinski prostor, odnosno Srednje i Južno hrvatsko primorje pokazuje stalni porast stanovništva unatoč naglašenom iseljavanju, posebice na prijelazu 19. u 20. stoljeće, i kasnije sve do danas. Međutim, to je ublažavano razmjerno visokom stopom prirodnog priraštaja, pa je održana ravnoteža rasta. Posljednjih desetljeća stopa rasta je ublažena, a u razdoblju 2001.-2011. dvije su županije imale rast, a dvije pad broja stanovnika. Uzrok tome je gospodarska stagnacija posebice pomorskog i industrijskog gospodarstva, dok turističko gospodarstvo bilježi susljedan porast.

Jedino[3] autohtono i većinsko stanovništvo su Hrvati. Ostali čine manje od 10% stanovništva.

Današnja snažna regionalna središta su Split (178.102 stanovnika 2011.) grad smješten u sredini priobalnog dijela Dalmacije, te Zadar (75.062 stanovnika 2011.) nekadašnje upravno središte položeno u središtu hrvatske obale Jadrana, sa sve većom ulogom središta i za najveći dio susjedne Like, te Šibenik (46.332 stanovnika) i Dubrovnik (42.615 stanovnika). Značajan je i niz manjih središta – priobalno Starigrad Paklenica, Vir, Bibinje, Pag, Nin, Biograd na Moru, Vodice, Trogir, Kaštela, Solin, Podstrana, Omiš, Makarska i Ploče, a u zaobalju Obrovac, Benkovac, Knin, Drniš, Skradin, Vrlika, Sinj, Trilj, Imotski, Vrgorac, Metković i Opuzen. Od naseljenih otoka mogu se izdvojiti Brač, Hvar, Pag, Vis i Korčula.

Gradovi u Dalmaciji[uredi VE | uredi]

Više od 13.000 stanovnika[uredi VE | uredi]

Grb Grad Županija Površina (km2) Stanovništvo
(Popis 2011.)
Coat of arms of Split.svg Split Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 79,00 km² 178.192
Zadar (grb).gif Zadar Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska 194,00 km² 75.062
Šibenik (grb).gif Šibenik Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska 134,55 km² 46.332
Dubrovnik grb grada.svg Dubrovnik Zastava dubrovacko-neretvanske zupanije.gif Dubrovačko-neretvanska 143,35 km² 42.615
Kaštela (grb).gif Kaštela Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 57,67 km² 38.667
Sinj (grb).gif Sinj Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 181,00 km² 24.826
Solin (grb).gif Solin Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 18,37 km² 23.926
Coat of arms Metkovic.svg Metković Zastava dubrovacko-neretvanske zupanije.gif Dubrovačko-neretvanska 50,82 km² 16.788
Knin (grb).gif Knin Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska 355,00 km² 15.407
Omiš (grb).gif Omiš Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 266,20 km² 14.936
Makarska (grb).gif Makarska Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 28,00 km² 13.834
Trogir (grb).gif Trogir Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 39,10 km² 13.192

Manje od 13.000 stanovnika[uredi VE | uredi]

Grb Grad Županija Površina (km2) Stanovništvo
(Popis 2011.)
Benkovac (grb).gif Benkovac Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska 514,00 km² 11.026
Imotski (grb).gif Imotski Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 73,25 km² 10.764
Ploče (grb).gif Ploče Zastava dubrovacko-neretvanske zupanije.gif Dubrovačko-neretvanska 142,00 km² 10.135
Trilj (grb).gif Trilj Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 267,00 km² 9.109
Opcina konavle grb.gif Konavle Zastava dubrovacko-neretvanske zupanije.gif Dubrovačko-neretvanska 209,25 km² 8.577
Vodice (grb).gif Vodice Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska 130,59 km² 6.755
Vrgorac (grb).gif Vrgorac Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 284,00 km² 6.572
Biograd na Moru (grb).gif Biograd na Moru Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska 37,00 km² 5.900
Korčula (grb).gif Korčula Zastava dubrovacko-neretvanske zupanije.gif Dubrovačko-neretvanska 112,31 km² 5.889
Obrovac (grb).gif Obrovac Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska 350,00 km² 4.323
Hvar (grb).gif Hvar Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 62,8 km² 4.138
Supetar (grb).png Supetar Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 30,00 km² 4.074
Pag (grb).gif Pag Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska 162,00 km² 3.846
Skradin (grb).gif Skradin Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska 186,79 km² 3.825
Opuzen (grb).gif Opuzen Zastava dubrovacko-neretvanske zupanije.gif Dubrovačko-neretvanska 24,04 km² 3.254
Drniš (grb).gif Drniš Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska 355,00 km² 3.144
Stari Grad (grb).gif Stari Grad Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 52,59 km² 2.781
Nin (grb).gif Nin Zastava zadarske zupanije.gif Zadarska 91,00 km² 2.744
Vrlika (grb).gif Vrlika Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 237,73 km² 2.177
Vis (grb).gif Vis Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 52,00 km² 1.934
Komiža (grb).gif Komiža Zastava splitsko dalmatinske zupanije.gif Splitsko-dalmatinska 48,00 km² 1.526

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dalmacija
  1. Istarski rječnik
  2. Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, 2005., ISBN 953-7224-04-X, sv. 4, str. 292.
  3. Autohtonim bi se na ovom području mogli smatrati i Iliri, kad bi ih bilo. Naime oni su romanizirani i asimilirani u vrijeme Rimskog Carstva nakon što su konačno poraženi 168. godine prije Krista.