Sekularni humanizam: razlika između inačica
m nedostaju izvori |
m r2.7.2) (robot Dodaje: tl:Sekular na humanismo |
||
Redak 31: | Redak 31: | ||
[[sv:Sekulär humanism]] |
[[sv:Sekulär humanism]] |
||
[[th:มนุษยนิยมแบบฆราวาส]] |
[[th:มนุษยนิยมแบบฆราวาส]] |
||
[[tl:Sekular na humanismo]] |
|||
[[tr:Seküler hümanizm]] |
[[tr:Seküler hümanizm]] |
||
[[uk:Світський гуманізм]] |
[[uk:Світський гуманізм]] |
Inačica od 7. studenoga 2012. u 23:58
Filozofija ili životno stajalište sekularnog humanizma (alternativno poznat po nekim pristalicama kao Humanizam, posebno s velikim H kako bi se razlikovao od drugih oblika humanizma) obuhvaća ljudski razum, etiku, društvenu pravdu, filozofski naturalizam, a posebno odbija vjersku dogmu, supernaturalizam,pseudoznanost ili praznovjerje kao temelj morala i odlučivanja.
Polazi od pretpostavke da su ljudska bića sposobna biti etička i moralna bez religije ili Boga. To ne znači, međutim, pretpostaviti da su ljudi bilo inherentno zli ili urođeno dobri, niti predstaviti ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanističko životno stajalište naglašava jedinstvenu odgovornost suočavanja čovječanstva sa etičkim posljedicama ljudskih odluka. Temelj koncepta sekularnog humanizma je snažno održavano gledište da svaka ideologija - bilo vjerska ili politička - mora biti temeljito ispitana od strane svakog pojedinca, a ne samo prihvaćena ili odbačena na temelju vjere. Uz to, bitan dio sekularnog humanizma je neprestano prilagođavana potraga za istinom, prvenstveno kroz znanost i filozofiju. Mnogi humanisti izvlače svoje moralne kodekse iz filozofije utilitarizma, etičkog naturalizma ili evolucijske etike, a neki zagovaraju znanost moralnosti.
Procjenjuje se da broj sekularnih humanista između četiri i pet milijuna ljudi diljem svijeta.