Sekularni humanizam

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
"Sretan čovjek", međunarodni simbol sekularnog humanizma

Sekularni humanizam je svjetonazor koji ističe razum, etiku, pravdu, filozofski naturalizam, pri čemu kritikuje religijske dogme, natprirodno, pseudoznanost i praznovjerje/predrasude kao temelje morala i donošenja odluka.[1][2][3][4][5][6][7][8] Zastupa da su ljudska bića sposobna da budu etična i moralna bez religije i božanstva, te afirmira sposobnost i odgovornost ljudskih bića da vode smislene i etične živote. Samo djelimično se razlikuje od renesansnog humanizma.

Izraz "sekularni humanizam" se počeo koristiti u 20. stoljeću kako bi se razlikovao od religijskog humanizma. Zasniva se na prosvjetiteljskom principu slobode pojedinca, koji ukazuje na emancipaciju pojedinca od tradicionalnih kontrola od strane porodice, religije i države, sve više osnažujući svakoga od nas da uredi uvjete svoga života. Kao što i sam naziv sugerira, sekularni humanisti se zauzimaju za sekularizam, odnosno odvojenost religija i religijskih zajednica od javnog života, prostora i ustanova. Neki sekularni humanisti, pak, odbacuju taj naziv te umjesto toga koriste izraz Humanizam s velikim H.

Ova filozofija je informirana od strane znanosti, inspirirana umjetnošću i motivirana suosjećanjem. Potvrđujući dostojanstvo svakog ljudskog bića, podržava uvećanje individualne slobode i mogućnost njene saglasnosti sa društvenom i globalnom odgovornošću. Ne pretpostavlja da su ljudi urođeno zli ili urođeno dobri, niti predstavlja ljude kao superiorne u odnosu na prirodu. Umjesto toga, humanistička filozofija života naglašava odgovornost čovječanstva i etičke posljedice ljudskih odluka.

Ovaj svjetonazor je blizak slobodoumnosti, ateizmu, agnosticizmu, skepticizmu, racionalizmu i nereligioznosti. Smatra se da svoje filozofske korijene vuče iz predsokratovske filozofije i prosvjetiteljstva.

Sekularni humanizam je široka filozofija života koja uključuje:


Naturalistička filozofija[uredi VE | uredi]

Sekularni humanizam je zasnovan na naturalističkoj filozofiji. Smatra da je priroda (svijet svakodnevnog fizičkog iskustva) i njeni zakoni i sile jedino i sve što postoji, i da je pouzdano znanje najbolje dobiti kada istražujemo prirodu i njene zakone i sile, koristeći znanstvenu metodu. Naturalizam tvrdi da natprirodni entiteti poput božanstva i duhova ne postoje i upozorava na to da je znanje stečeno bez usmjeravanja na prirodni svijet i bez nepristrasnog promatranja od strane više promatrača i istraživača nepouzdano. Smatra da prirodni zakoni i sile određuju sastav i ponašanje svemira, te da promijene u svakoj fazi svemira su produkt ovih zakona i sila.

Znanstveno tumačenje svemira[uredi VE | uredi]

Sekularni humanizam tumači svemir oslanjajući se na metode koje koristi znanost. Sekularni humanisti sebe vide kao nestvorena bića koja su nastala kroz evoluciju, te koja posjeduju jedinstvene atribute samosvijesti i moralne agencije.

Posljedični sustav etike[uredi VE | uredi]

Sekularni humanisti smatraju da je etika posljedična, te da se procjenjuje na osnovu ishoda. Ovo je u oprečnosti sa takozvanom komandnom etikom, u kojoj se ispravno i pogrešno unaprijed definira i pripisuju božanskom autoritetu. Sekularni humanisti teže da razviju i poboljšaju svoje etičke principe ispitivanjem ishoda koje ostvaruju u realnim životima.

Principi sekularnog humanizma[uredi VE | uredi]

Većina sekularnih humanista svoj svjetonazor tumači kroz sljedeće principe:

  • Potreba da se testiraju vjerovanja – Uvjerenje da dogme, ideologije i tradicije, bile one religijske, političke ili društvene, moraju biti odmjerene i testirane od strane svakog pojedinca, a ne jednostavno prihvaćene na osnovu vjere.
  • Razum, dokazi, znanstvena metoda – Privrženost korištenju kritičkog uma, činjeničnim dokazima i znanstvenim metodama ispitivanja umjesto vjere i misticizma, kada je u pitanju traženje rješenja za ljudske probleme i odgovora na važna ljudska pitanja.
  • Ispunjavanje, rast, kreativnost – Primarna briga mora biti ispunjavanje potreba, rast i kreativnost kako pojedinca tako i čovječanstva uopće.
  • Potraga za istinom – Stalna potraga za objektivnom istinom, uz shvaćanje da svako novo znanje i iskustvo mijenja našu nesavršenu percepciju svijeta.
  • Ovaj život – Briga za ovaj život i nastojanje da ga se učini smislenim kroz bolje shvaćanje samih sebe, svoje historije, intelektualnih i umjetničkih dostignuća, kao i shvaćanja koja se razlikuju od naših.
  • Etika – Potraga za održavim individualnim, društvenim i političkim načelima etičkog ponašanja, prosuđivanih na osnovu njihove mogućnosti da poboljšaju ljudsko blagostanje i pojedinačnu odgovornost.
  • Izgradnja boljeg svijeta – Uvjerenje da se uz pomoć razuma, otvorene razmjene ideja, dobre volje i tolerancije može postići napredak u stvaranju boljeg svijeta za nas i našu djecu.

Sekularni humanizam u svijetu[uredi VE | uredi]

Međunarodna humanistička i etička zajednica (IHEU) je svjetska unija više od sto humanističkih, racionalističkih i nereligionalnih organizacija u više od 40 zemalja. "Sretan čovjek" se smatra opće prepoznatim simbolom za one koji sebe nazivaju humanistima. Humanističke udruge građana se nalaze u svim dijelovima svijeta. Procjenjuje se da postoji od četiri do pet milijuna ljudi širom svijeta koji sebe smatraju humanistima.[9][10][11]

"Humanizam je demokratsko i etičko životno stajalište koji potvrđuje da ljudska bića imaju pravo i odgovornost da daju smisao i oblik njihovim vlastitim životima. Zauzima se za izgradnju humanijeg društva kroz etiku zasnovanu na ljudskim i drugim prirodnim vrijednostima u duhu razuma i slobodnog istraživanja kroz ljudske sposobnosti. Nije teistički, i ne prihvaća natprirodne poglede na realnost."[12] – Međunarodna humanistička i etička zajednica

Vidi također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Edwords, Fred (1989). "What Is Humanism?". American Humanist Association. Secular Humanism is an outgrowth of eighteenth century enlightenment rationalism and nineteenth century freethought... A decidedly anti-theistic version of secular humanism, however, is developed by Adolf Grünbaum, 'In Defense of Secular Humanism' (1995), in his Collected Works (edited by Thomas Kupka), vol. I, New York: Oxford University Press 2013, ch. 6 (pp. 115–48)
  2. Compact Oxford English dictionary. Oxford University Press. 2007. humanism n. 1 a rationalistic system of thought attaching prime importance to human rather than divine or supernatural matters.
  3. "Definitions of humanism (subsection)". Institute for Humanist Studies.
  4. See Mouat, Kit (1972) An Introduction to Secular Humanism. Haywards Heath: Charles Clarke Ltd. Also, The Freethinker began to use the phrase "secular humanist monthly" on its front page masthead.
  5. Holyoake, G. J. (1896). The Origin and Nature of Secularism. London: Watts & Co., p. 50.
  6. Howard B. Radest. 1969. Toward Common Ground: The Story of the Ethical Societies in the United States. New York: Fredrick Unger Publishing Co.
  7. Walter, Nicolas (1997). Humanism: what's in the word? London: RPA/BHA/Secular Society Ltd, p. 43.
  8. Wilson, Edwin H. (1995). The Genesis of a Humanist Manifesto. Amherst, NY
  9. Norman, Richard (2004). On Humanism. New York: Routledge. ISBN 9780415305228.
  10. Esptein, Greg M. (2010). Good Without God: What a Billion Nonreligious People Do Believe. New York: HarperCollins. ISBN 978-0-06-167011-4.
  11. Jones, Dwight (2009). Essays in the Philosophy of Humanism.
  12. "IHEU's Bylaws". International Humanist and Ethical Union.