Lucidar: razlika između inačica
Nova stranica: '''Lucidar''' je zbirka srednjovjekovnih znanja i vjerovanja o materijalnom i duhovnom svijetu, opisanih na temelju antičkoga iskustva i iz kršćanske perspektive. Sadržaj je iz... |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
Prvotnu “teološku” verziju Lucidara sastavio je na latinskom jeziku Honorije Augustodunensis (1080-1154) početkom XII. stoljeća. Koncem istoga stoljeća nastala je njemačka kompilacija Honorijeva djela s djelima iz [[geografija|geografije]], [[astrognozija|astrognozije]], [[meteorologija|meteorologije]], [[fiziologija|fiziologije]] itd. Obje su se inačice prevodile i širile srednjovjekovnom Europom. |
Prvotnu “teološku” verziju Lucidara sastavio je na latinskom jeziku Honorije Augustodunensis (1080-1154) početkom XII. stoljeća. Koncem istoga stoljeća nastala je njemačka kompilacija Honorijeva djela s djelima iz [[geografija|geografije]], [[astrognozija|astrognozije]], [[meteorologija|meteorologije]], [[fiziologija|fiziologije]] itd. Obje su se inačice prevodile i širile srednjovjekovnom Europom. |
||
Najstariji prijevodi na starohrvatski (čakavski) jezik potječu iz XV. stoljeća. |
Najstariji prijevodi na starohrvatski ([[Čakavsko narječje|čakavski]]) jezik potječu iz XV. stoljeća. |
||
[[glagoljica|Glagoljičke]] inačice su zapisane u Petrisovu zborniku, u dva Berčićeva fragmenta i u Žgombićevu zborniku. <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=102431 – Amir Kapetanović, Lucidarij iz Petrisova zbornika]</ref> |
[[glagoljica|Glagoljičke]] inačice su zapisane u Petrisovu zborniku, u dva Berčićeva fragmenta i u Žgombićevu zborniku. <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=102431 – Amir Kapetanović, Lucidarij iz Petrisova zbornika]</ref> |
||
Inačica od 11. siječnja 2013. u 23:40
Lucidar je zbirka srednjovjekovnih znanja i vjerovanja o materijalnom i duhovnom svijetu, opisanih na temelju antičkoga iskustva i iz kršćanske perspektive. Sadržaj je izložen u obliku pitanja i odgovora. Pitanja postavlja učenik a odgovara učitelj. Nema rasprave ili razmjene ideja.
Prvotnu “teološku” verziju Lucidara sastavio je na latinskom jeziku Honorije Augustodunensis (1080-1154) početkom XII. stoljeća. Koncem istoga stoljeća nastala je njemačka kompilacija Honorijeva djela s djelima iz geografije, astrognozije, meteorologije, fiziologije itd. Obje su se inačice prevodile i širile srednjovjekovnom Europom.
Najstariji prijevodi na starohrvatski (čakavski) jezik potječu iz XV. stoljeća. Glagoljičke inačice su zapisane u Petrisovu zborniku, u dva Berčićeva fragmenta i u Žgombićevu zborniku. [1]