Sudnji dan: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m r2.7.2) (robot Uklanja: ar:يوم القيامة Mijenja: az:Məhşər |
||
Redak 11: | Redak 11: | ||
[[Kategorija:Kršćanski nauk]] |
[[Kategorija:Kršćanski nauk]] |
||
⚫ | |||
[[ar:يوم القيامة]] |
|||
⚫ | |||
[[bg:Страшен съд]] |
[[bg:Страшен съд]] |
||
[[ca:Judici Final]] |
[[ca:Judici Final]] |
Inačica od 14. siječnja 2013. u 22:58
Sudnji dan, posljednji sud ili paruzija u eshatološkim religijama predstavlja vjerovanje u posljednji i konačni sud koji će biti na kraju povijesti, tako da razdvoji pravedne od zlih, nakon čega će pravedni zadobiti vječni život kao nagradu, a zli konačnu propast kao kaznu.
Kršćani vjeruju, da će Isus Krist suditi svim narodima, kada dođe u slavi i svi sveti anđeli sa njim (Mt 25, 31). Dolaskom Isusa, ispuniti će se kraljevstvo Božje. Dogodit će se i uskrsnuće mrtvih, Isus će suditi moću, koju je stekao kao Otkupitelj svijeta, koji je došao spasiti ljude. Tajne srdaca bit će otkrivene, kao i ponašanje svakog pojedinca prema Bogu i bližnjemu. Svaki čovjek će prema svojim djelima i nedjelima biti ispunjen životom ili osuđen na vječnu kaznu.[1]
U Bibliji se navodi, da samo Bog zna dan kada će biti Sudnji dan. Time se poziva vjernike na trajnu budnost i spremnost. O tome govore i Isusove prispodobe. U kršćanstvu je učenje o posljednjem sudu i uskrsnuću mrtvih, jedna od osnovnih dogmi. Između ostalog, ono je sastavni dio Nicejsko-carigradskoga vjerovanja u riječima: "opet će doći u slavi suditi žive i mrtve". Vjera u drugi Kristov dolazak, davala je snagu kršćanima za vrijeme progona i teških vremena.
Izvori
- ↑ Katekizam Katoličke Crkve, Kompendij, Hrvatska biskupska konferencija, Verbum Split 2006.