GSM: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 18. siječnja 2013. u 22:49

GSM (od engleski Global System for Mobile Communications) je u svijetu najrašireniji standard za mobilnu telefoniju. U Željezničkom prometu se koristi posebna inačica, koja se zove GSM-R (GSM for Railway).

Nedovršeni članak GSM koji govori o tehnologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Predložak:Link FA

Literature:

Siegmund M. Redl, Matthias K. Weber, Malcolm W. Oliphant: "An Introduction to GSM", Artech House, March 1995, ISBN-13:978-0890067857
Siegmund M. Redl, Matthias K. Weber, Malcolm W. Oliphant: "GSM and Personal Communications Handbook", Artech House, May 1998, ISBN-13: 978-0890069578

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{ {{#ifeq:|{{void}}|void|subst!}}|CBris[[Kategorija:Potrebno dodati subst:]]}}
-{{copyright?|http://www.scribd.com/doc/95528655/KORISNO-ZA-SEMINARSKI|datum=17. siječnja 2013.}}
 '''GSM''' (od [[engleski]] '''''Global System for Mobile Communications''''')  je u svijetu najrašireniji [[standard]] za mobilnu telefoniju. U Željezničkom prometu se koristi posebna inačica, koja se zove [[GSM-R]] (GSM for Railway).
-Početkom 1980. godine počeo je ubrzani razvoj analogne mobilne telefonije, posebno u Skandinavskim zemljama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj. Svaka zemlja razvijala je zasebni sustav, tako da su sustavi bili međusobno nekompatibilni. Početkom 1982. godine održava se konferencija europskih pošta i telegrafa (Groupe Special Mobile - GSM) s ciljem da razviju europski sustav mobilne telefonije. Sustav je trebao zadovoljavati sljedeće kriterije:
-dobra kvaliteta signala,
-niska cijena opreme i servisiranja,
-upotreba na međunarodnoj razini,
-mogućnost upotrebe ručnih aparata,
-podrška za neke dodatne usluge (telefaks, priključak računala, CLID...),
-spektralna djelotvornost i
-ISDN kompatibilnost
-Godine 1989. razvoj GSM-a je prebačen na Europski institut za telekomunikacijske tehnologije (European Telecomunication Standards Institute – ETSI) i prva faza GSM specifikacije je objavljena. Komercijalna upotreba počinje sredinom 1991. i već dvije godine kasnije postojalo je 36 GSM mreža u 22 zemlje. Početkom 1994. postojalo je 1.3 milijuna GSM pretplatnika, dok ih je u listopadu 1997. zabilježeno 55 milijuna. Groupe Special Mobile je promijenio naziv u Global System for Mobile Communications - globalni sustav mobilne telefonije.
-Sa stajališta potrošača glavni razlog naglog prodora GSM-a u svjetsku komunikaciju je digitalna kvaliteta zvuka i niska cijena alternativnih načina komunikacije kao što je slanje poruka. Prednost mrežnih operatera je njihova sposobnost da dostave opremu različitih proizvođača jer općenito otvoreni standardi omogućavaju laganu međukomunikaciju. Kao i ostali mrežni standardi GSM omogućava mrežnim operaterima da ponude roaming uslugu koja omogućava pretplatnicima da koriste svoje mobilne uređaje širom svijeta. GSM sustav se kontinuirano razvija jer i svakodnevne inovacije imaju veliku kompatibilnost sa originalnim sustavom.
-	SPECIFIKACIJE
-GSM sustav je u potpunosti digitaliziran, što omogućuje povećanje broja korisnika, kvalitete, korištenje dodatnih servisa i kompatibilnost sa drugim sustavima. Sustav omogućuje upotrebu na velikim područjima koja su "prekrivena" ćelijskom strukturom (korisni signal koji emitira pojedinačna bazna stanica tvori ćeliju) i to od mikroćelija (promjer 200 metara) do makroćelija (35 km), sa mogućnošću upotrebe u pokretnom vozilu (do brzine 250 km/h). Osim prijenosa govora, tj. klasičnog telefonskog razgovora, omogućuje se slanje telefaksa, priključka računala (prijenos podataka da max. 9600 bauda), slanje elektroničke pošte (e-mail). Sustav koristi TDMA I frekvencijski multipleks. Signali se prenose koristeći GMSK modulaciju.
-Širina frekvencijskog pojasa kod GSM sustava je 25 MHz, frekventno područje za vezu mobilna jedinica - bazna stanica je 890-915 MHz, a za vezu bazna stanica - mobilna jedinica 935-960 MHz. Frekvencijski pojas od 25 MHz se dijeli na 125 kanala, od kojih je svaki frekventnog opsega 200 kHz. Neznatan gubitak informacije u okolnim kanalima je dozvoljen i taj gubitak je minimiziran zahvaljujući GMSK modulaciji. Ovakve odvojene frekvencije za prijem/predaju signala omogućuju lakši istovremeni dvosmjerni prijenos. Pojedinačni kanali su podijeljeni na višestruke okvire (engl. multiframes, sadrži 26 okvira), okviri su podijeljeni svaki na 8 vremenskih raspora (engl. time slot), vremenski raspori su opet podijeljeni na 8 polja (engl. fields). Vremenski raspori traju 0.57 ms i omogućuju protok od 156.25 bita informacije. Od 8 vremenskih raspora jedan je za slanje, drugi za primanje dok ostalih šest vremenskih raspora služi za slanje kontrolnih signala.
-Skakanje frekvencije upotrebljava se da interferenciju smanji na prihvatljivu razinu. U principu skakanje frekvencije ima prednost u toj činjenici da smetnja može biti smanjena, ako je smetajući signal sadržan samo u uskom dijelu spektra signala preko kojeg željeni signal skače. Trenutna verzija GSM sustava podržava rad na 22.8 kbs jednosmjerno (full rate) i 11.4 kbs dvosmjerno (half rate).
-GSM uređaj emitira signal koji se može čuti s vremena na vrijeme u blizini zvučnih aparata, televizijskih prijemnika, kompjutora i ostalih stereo uređaja. Kada se ovi audio uređaji nalaze u blizini polja GSM uređaja radio signal je dovoljno snažan da se ti uređaji počinju ponašati kao detektori signala. GSM preporuke su pisane na preko 8000 stranica što dovoljno govori o složenosti samog sustava.
-U Europi je dominantan standard tzv. GSM tehnologija (to jest, tehnologija 'globalnog sustava za mobilne komunikacije'). U načelu se GSM sustav može primijeniti na bilo koji frekvencijski raspon. No postoje neke globalno određene frekvencije koje koriste GSM terminali. Ono što svakako zna zbunjivati je činjenica da GSM terminali mogu sjedinjavati jednu ili više GSM frekvencija, kako bi se omogućio roaming, odnosno korištenje istih na globalnoj razini. GSM frekvencija ima čak pet, iako se u praksi de facto koriste samo četiri.
-Frekvencija GSM 400 najrjeđe se upotrebljava od svih i pokriva (ugrubo) raspon od 450.4 do 496 MHz. Sljedeća je GSM 850, koja se često koristi u Latinskoj i Sjevernoj Americi, a pokriva frekvencijski raspon od 724 do 894 MHz. Treći frekvencijski pojas upotrebljava se u nas, a i u ostatku Europe. Riječ je o GSM 900, frekvencijskom
-rasponu od 880 do 960 MHz. Slijedi zatim GSM 1800, koji se također koristi u Europi – to područje pokriva frekvencijski raspon od 1710 do 1880 MHz. Posljednja GSM frekvencija, koja se najčešće upotrebljava u Aziji i Sjevernoj Americi te Australiji je GSM 1900, frekvencijski raspon od 1850 do 1990 MHz. Zašto toliko široki rasponi pojedinih frekvencija, pitate se? Razlog tome je to što mobilni telefoni šalju signal u nižem frekvencijskom podpojasu, dok bazne stanice svoj signal šalju u višem frekvencijskom podpojasu. U nas su najčešći još uvijek tzv.
-dual-band mobilni telefoni – dakle mobilni telefoni koji pokrivaju GSM 900 i GSM 1800 frekvencije. Nešto rjeđi su tri-band mobilni telefoni koje je moguće koristiti ne samo u Europi, već i u Aziji, Australiji i Oceaniji te na sjevernoameričkom kontinentu. Oni podržavaju rad na tri frekvencije, kao što im i samo ime kaže – a to su frekvencijski rasponi GSM 900, GSM 1800 i GSM 1900 MHz. Najrjeđi su quad-band mobilni terminali. Među njima je dobar predstavnik Motorola V600, koja je pravi svjetski putnik i može raditi na svim kontinentima gdje postoji signal mobitela. Ona, dakle, pokriva raspon od GSM 850, preko GSM 900 i 1800, do GSM 1900
 {{Mrva-tehno}}