Putopis: razlika između inačica
ispravak |
m Bot: Migrating 16 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1164267 (translate me) |
||
Redak 12: | Redak 12: | ||
[[Kategorija:Putopis| ]] |
[[Kategorija:Putopis| ]] |
||
[[ar:أدب الرحلات]] |
|||
[[bg:Пътепис]] |
|||
[[cs:Cestopis]] |
|||
[[cy:Llenyddiaeth teithio]] |
|||
[[de:Reisebericht]] |
|||
[[en:Travel writing]] |
|||
[[eo:Vojaĝlibro]] |
|||
[[es:Libro de viaje]] |
|||
[[fr:Récit de voyage]] |
|||
[[it:Reportage di viaggio]] |
|||
[[ka:მოგზაურობანი]] |
|||
[[nl:Reisverhaal]] |
|||
[[no:Reiseskildring]] |
|||
[[sk:Cestopis]] |
|||
[[sv:Reseskildring]] |
|||
[[tr:Gezi yazısı]] |
Inačica od 9. ožujka 2013. u 21:55
Putopis je prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.
Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.
Povijest
Prvi je hrvatski suvremeni putopis Pogled u Bosnu Matije Mažuranića iz 1842. godine, slijedi ga putopis Stanka Vraza Put u gornje strane iz 1843., te putopis Antuna Nemčića pod nazivom Putositnice iz godine 1844. U XIX. stoljeću putopise će pisati i Adolf Veber Tkalčević: Put na Plitvice (1860.), Listovi o Italiji (1861.), Put u Carigrad (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče. Najznačajnijim putopiscima u hrvatskoj književnosti smatraju se: Matija Mažuranić, Antun Nemčić, Antun Gustav Matoš, Matko Peić i drugi.
Danas se putopisima osobito sustavno bavi Dean Duda, s naglaskom na putopisima romantizma (djelo Priča i putovanje).