Putopis: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ispravak
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Migrating 16 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q1164267 (translate me)
Redak 12: Redak 12:


[[Kategorija:Putopis| ]]
[[Kategorija:Putopis| ]]

[[ar:أدب الرحلات]]
[[bg:Пътепис]]
[[cs:Cestopis]]
[[cy:Llenyddiaeth teithio]]
[[de:Reisebericht]]
[[en:Travel writing]]
[[eo:Vojaĝlibro]]
[[es:Libro de viaje]]
[[fr:Récit de voyage]]
[[it:Reportage di viaggio]]
[[ka:მოგზაურობანი]]
[[nl:Reisverhaal]]
[[no:Reiseskildring]]
[[sk:Cestopis]]
[[sv:Reseskildring]]
[[tr:Gezi yazısı]]

Inačica od 9. ožujka 2013. u 21:55

Putopis je prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom.

Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.

Povijest

Prvi je hrvatski suvremeni putopis Pogled u Bosnu Matije Mažuranića iz 1842. godine, slijedi ga putopis Stanka Vraza Put u gornje strane iz 1843., te putopis Antuna Nemčića pod nazivom Putositnice iz godine 1844. U XIX. stoljeću putopise će pisati i Adolf Veber Tkalčević: Put na Plitvice (1860.), Listovi o Italiji (1861.), Put u Carigrad (1886.), koji neće biti od značajnije književnoumjetničke vrijednosti jer autor piše novinarskim stilom bez da unosi vlastita razmišljanja i subjektivne doživljaje s putovanja. Tkalčevićevi putopisi više nalikuju na turističke vodiče. Najznačajnijim putopiscima u hrvatskoj književnosti smatraju se: Matija Mažuranić, Antun Nemčić, Antun Gustav Matoš, Matko Peić i drugi.

Danas se putopisima osobito sustavno bavi Dean Duda, s naglaskom na putopisima romantizma (djelo Priča i putovanje).