Mrtva priroda: razlika između inačica
m r2.7.3) (robot Dodaje: el:Νεκρή φύση |
|||
| Redak 14: | Redak 14: | ||
[[Kategorija:Likovni motivi]] |
[[Kategorija:Likovni motivi]] |
||
[[als:Stillleben]] |
|||
[[be:Нацюрморт]] |
|||
[[bg:Натюрморт]] |
|||
[[bs:Mrtva priroda]] |
|||
[[ca:Natura morta]] |
|||
[[cs:Zátiší]] |
|||
[[da:Stilleben]] |
|||
[[de:Stillleben]] |
|||
[[el:Νεκρή φύση]] |
|||
[[en:Still life]] |
|||
[[eo:Fono]] |
|||
[[es:Bodegón]] |
|||
[[et:Natüürmort]] |
|||
[[fa:طبیعت بیجان]] |
|||
[[fi:Asetelma (maalaustaide)]] |
|||
[[fr:Nature morte]] |
|||
[[fy:Stillibben]] |
|||
[[gl:Natureza morta]] |
|||
[[he:טבע דומם]] |
|||
[[hu:Csendélet]] |
|||
[[hy:Նատյուրմորտ]] |
|||
[[it:Natura morta]] |
|||
[[ja:静物画]] |
|||
[[ka:ნატურმორტი]] |
|||
[[kk:Натюрморт]] |
|||
[[ko:정물화]] |
|||
[[la:Natura mortua]] |
|||
[[lt:Natiurmortas]] |
|||
[[lv:Klusā daba]] |
|||
[[mt:Natura mejta]] |
|||
[[nl:Stilleven]] |
|||
[[nn:Stilleben]] |
|||
[[no:Stilleben]] |
|||
[[pl:Martwa natura]] |
|||
[[pt:Natureza-morta]] |
|||
[[ro:Natură statică]] |
|||
[[ru:Натюрморт]] |
|||
[[sh:Mrtva priroda]] |
|||
[[simple:Still life]] |
|||
[[sk:Zátišie (maliarstvo)]] |
|||
[[sl:Tihožitje]] |
|||
[[sr:Мртва природа]] |
|||
[[sv:Stilleben]] |
|||
[[tg:Натюрморт]] |
|||
[[th:ภาพนิ่ง]] |
|||
[[tr:Natürmort]] |
|||
[[uk:Натюрморт]] |
|||
[[zh:静物画]] |
|||
Inačica od 15. ožujka 2013. u 14:00
Mrtva priroda (francuski: Nature morte; engleski: Still Life, njemački: Stilleben) je likovni motiv, prikaz neživih ili nepokretnih predmeta (cvijeće, uporabni predmeti, lovački pribor i ulov, posuđe) u likovnim umjetnostima.
Kao posebna tema javlja se od antike, a u srednjem vijeku tek pojedini detalji u okviru religijskog prikaza imaju oznake mrtve prirode. Od 15. stoljeća i renesanse raste značenje takvih prikaza koji su još uvijek dijelom portreta ili pejzaža, ali imaju značajno religijsko ili alegorijsko simbolično značenje. U baroku mrtva priroda postaje posebna slikarska tema, a osobit procvat doživljava u flamanskom i holandskom slikarstvu 17. stoljeća. Motiv mrtve prirode, za razliku od portreta i pejzaža, omogućavao je slikarima veću kontrolu kompozicijske postavke, te elemenata harmonije i proporcija u svrhu ostvarivanja umjetničkog sklada koji se tada smatrao definicijom ljepote.
U 19. stoljeću Paul Cézanne je na tematici mrtve prirode rješavao temeljne probleme slikarskog izraza i dvodimenzionalnosti slike.
Osim u slikarstvu, kiparstvu i grafici, javlja se i u fotografiji i drugim oblicima suvremenog umjetničkog izraza (instalacije, video, ambijentalna umjetnost).
| |||||