Teorija vjerojatnosti

Dijagram normalne razdiobe ili tzv. zvonolika krivulja po kojoj se događaju mnoge pojave u prirodi.

Teorija vjerojatnosti je grana matematike koja se bavi analizom slučajnih pojava. Glavni objekti teorije vjerojatnosti su slučajne varijable i stohastički procesi.

Teorija vjerojatnosti je matematički temelj statistike. U današnje vrijeme teorija vjerojatnosti jedno je od najvažnijih područja suvremene matematike, jer se uvelike primjenjuje u raznim područjima fizike, tehnike, biologije, ekonomije, genetike i drugdje.

Matematička teorija vjerojatnosti ima svoje korijene u pokušajima Gerolamo Cardana da analizira igre na sreću u šesnaestom stoljeću, i u radu Pierre de Fermata i Blaise Pascala u sedamnaestom stoljeću.

Na primjer, po teoriji vjerojatnosti mozemo izracunati koja je najveca vjerojatnost za put. Ako npr. Ima jedno raskrizje. 2 puta vode do odredista. Put A ima 2 moguca meduodredista, a put B ima jedno moguce meduodrediste. Sad, ako je jednako moguce skrenuti na oba puta, veca je vjerojatnost za put A.

Teoriju vjerojatnosti koriste i racunalne simulacije. Tako npr. ako igras sah s racunalom, racunalo ce pokusati predvidjeti koji je najpametniji potez, i to radi po teoriji vjerojatnosti.

Racun za neku vjerojatnost je ovakav: Vjerojatnost da ce se nesto dogoditi je priblizno broj koliko se to puta dodilo podijeljeno sa brojem pokusaja.

Npr. Ako bacas kocku, kolika je vjerojatnost da ces, ako bacis kocku dobiti broj 6. To racunamo ovako: Bacimo nekoliko puta kocku, i broj koliko smo puta dobili 6, podjelimo s brojem ukupnog bacanja kocke. I dobiti cemo pribliznu vjerojatnost da dobijemo broj 6, a sto vise puta bacamo, dobijemo precizniji rezultat.

U racunalnim simulacijama, kao "kocka", koriste se razni programi, kao sto je Random Generator.

Nedovršeni članak Teorija vjerojatnosti koji govori o matematici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.