Magnetit: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 37: | Redak 37: | ||
| reference = |
| reference = |
||
}} |
}} |
||
'''Magnetit''' (prema magnet) je kubični mineral iz skupine spinela, [[kemijska formula]] Fe<sub>3</sub>O<sub>4</sub> (ili FeO x Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub>).<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 11 (Tr-Ž), str. 478. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009.g. ISBN 978-953-6036-41-7</ref> |
|||
| ⚫ | |||
==Svojstva i osobine== |
|||
| ⚫ | Crni je ferimagnetički [[željezovi oksidi|željezov oksid]] u kojem [[željezo|željezovi]] atomi imaju dva oksidacijska stanja, +2 i +3. Magnetit je široko rasprostranjen u prirodi i javlja se kao popratni [[mineral]] u [[Magmatske stijene|magmatskim]] i [[Metamorfne stijene|metamorfnim stijenama]]. Važna je željezna [[ruda]], a najveća su ležišta u sjevernoj [[Švedska|Švedskoj]]. |
||
Javlja se u oktaedarskim kristalima, zrnatim agregatima i u slobodnom zrnju kao magnetski pijesak. Magnetičan je i neproziran. |
|||
Ležišta magnetita pretežito nastaju pri segragaciji magme na oksidnu i silikatnu frakciju. Velike količine magnetita, ali neiskoristive zbog malene koncentracije, nalaze se sitno raspršene u gotovo svim eruptivnim stijenama. Tako npr. tamna boja bazalta djelomično potječe od magnetita. Ležišta magnetita u Švedskoj i na Uralu među najbogatijim su ležištima željezne rude na svijetu. |
|||
== Fizička svojstva == |
== Fizička svojstva == |
||
[[Tvrdoća]] magnetita kreće se od 5,5 do 6,5 na [[Mohsova skala|Mohsovoj skali]], a [[Relativna gustoća|specifična težina]] iznosi 5,18. Magnetit obično tvori oktaedarske kristale. |
[[Tvrdoća]] magnetita kreće se od 5,5 do 6,5 na [[Mohsova skala|Mohsovoj skali]], a [[Relativna gustoća|specifična težina]] iznosi 5,18. Magnetit obično tvori oktaedarske kristale.<br /> |
||
Magnetsko uređenje magnetita na sobnoj temperaturi je ferimagnetsko s Curieovom temperaturom od 850 K.<ref> R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.</ref>. |
Magnetsko uređenje magnetita na sobnoj temperaturi je ferimagnetsko s Curieovom temperaturom od 850 K.<ref> R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.</ref>. |
||
== Kristalna struktura == |
== Kristalna struktura == |
||
[[Datoteka:Magnetit1.jpg|mini|250px| |
[[Datoteka:Magnetit1.jpg|mini|250px|desno|Prikaz strukturnog i magnetskog uređenja magnetita s označenom jediničnom ćelijom]]Magnetit ima strukturu inverznog spinela u kojoj se u šupljinama unutar kubične guste slagaline [[kisik|kisikovih]] [[anion|aniona]] nalaze željezovi kationi oksidacijskog stanja +2 i +3. U jednoj četvrtini raspoloživih tetraedarskih šupljina smješteni su [[kation|kationi]] Fe<sup>3+</sup>, dok su u polovini oktaedarskih šupljina smješteni kationi Fe<sup>2+</sup> i Fe<sup>3+</sup>. |
||
<br> |
|||
<br> |
|||
<br> |
|||
<br> |
|||
<br> |
|||
<br> |
|||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
| Redak 62: | Redak 63: | ||
}} |
}} |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Minerali]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Metalni oksidi]] |
||
[[Kategorija:Spojevi željeza]] |
[[Kategorija:Spojevi željeza]] |
||
Inačica od 5. svibnja 2013. u 16:52
| Magnetit | |
|---|---|
 Magnetit iz Južnog Tirola, sjeverna Italija |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Mineral |
| Kemijska formula | Fe3O4 |
| Identifikacija | |
| Molekularna masa | 231,55 g/mol |
| Boja | crn |
| Kristalni habitus | oktaedarski, rombododekaedarski |
| Kristalni sustav | kubični, Fd3m |
| Sraslaci | primjećeno je srastanje oktaedara |
| Kalavost | nejasna |
| Mohsova tvrdoća | 5,5-6,5 |
| Sjaj | metalni |
| Ogreb | crn |
| Gustoća | 5,18 g/cm3 |
| Točka tališta | 1535 °C |
| Prozirnost | neproziran |
Magnetit (prema magnet) je kubični mineral iz skupine spinela, kemijska formula Fe3O4 (ili FeO x Fe2O3).[1]
Svojstva i osobine
Crni je ferimagnetički željezov oksid u kojem željezovi atomi imaju dva oksidacijska stanja, +2 i +3. Magnetit je široko rasprostranjen u prirodi i javlja se kao popratni mineral u magmatskim i metamorfnim stijenama. Važna je željezna ruda, a najveća su ležišta u sjevernoj Švedskoj.
Javlja se u oktaedarskim kristalima, zrnatim agregatima i u slobodnom zrnju kao magnetski pijesak. Magnetičan je i neproziran. Ležišta magnetita pretežito nastaju pri segragaciji magme na oksidnu i silikatnu frakciju. Velike količine magnetita, ali neiskoristive zbog malene koncentracije, nalaze se sitno raspršene u gotovo svim eruptivnim stijenama. Tako npr. tamna boja bazalta djelomično potječe od magnetita. Ležišta magnetita u Švedskoj i na Uralu među najbogatijim su ležištima željezne rude na svijetu.
Fizička svojstva
Tvrdoća magnetita kreće se od 5,5 do 6,5 na Mohsovoj skali, a specifična težina iznosi 5,18. Magnetit obično tvori oktaedarske kristale.
Magnetsko uređenje magnetita na sobnoj temperaturi je ferimagnetsko s Curieovom temperaturom od 850 K.[2].
Kristalna struktura
Magnetit ima strukturu inverznog spinela u kojoj se u šupljinama unutar kubične guste slagaline kisikovih aniona nalaze željezovi kationi oksidacijskog stanja +2 i +3. U jednoj četvrtini raspoloživih tetraedarskih šupljina smješteni su kationi Fe3+, dok su u polovini oktaedarskih šupljina smješteni kationi Fe2+ i Fe3+.
Izvori
- ↑ Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 11 (Tr-Ž), str. 478. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2009.g. ISBN 978-953-6036-41-7
- ↑ R. M. Cornell, U. Schwertmann, The Iron Oxides, Structure, Properties, Reactions, Occurrence and Uses, VCH Publ. Corp., D-69451 Weinheim, Njemačka, 1996.
Vanjske poveznice
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Magnetit |