Caonabo

Caonabo, jedan od pet kasika na Hispanioli u trenutku Kolumbova otkrića 1492. godine. Bio je poznat po svojoj ratobornosti i borbenim vještinama. Nastojao je uništiti strane došljake. Tako je 1493. spalio prvu europsku koloniju u Novom svijetu La Navidad i pobio njeno stanovništvo.

»I tada, kad je našao samo neke krpe koje su pripadale kršćanima, vrati se u Navidad, gdje je našao osam leševa, a po okolnim poljima nađoše još tri, koje su po odjeći prepoznali da su kršćani, a mogli su biti ubijeni pred oko mjesec dana. I dok su se oni tako trudili naći tragove ili kakvu pisanu vijest od poubijanih, dođe k Admiralu brat poglavice Guacanagarija s još nekolicinom Indijanaca, koji su već znali natucati po koju riječ na kastiljskom jeziku, a sve kršćane što su bili ostali poznavahu i spominjahu po imenu. Rekoše da su se kršćani odmah počeli kriviti među sobom i grabiti što su više mogli zlata i žena i da se zbog toga dogodilo da su Pedro Gutierrez i Escobedo ubili nekog Jakova, a zatim su zajedno s još devetoricom i sa svojim ženama otišli k jednom poglavici po imenu Caunabo, koji je vlasnik zlatne rude. Ovaj ih je pobio i poslije mnogo dana s velikim brojem svojih došao u Navidad, gdje se nalazio samo Diego de Arana s desetak ljudi. Oni se skloniše u utvrdu i pokušaše ju braniti, dok su drugi bili raštrkani po otoku. Kad je Caunabo noću došao, podmetne vatru u kuće gdje su prebivali kršćani sa svojim ženama. Ovi od straha pobjegoše prema moru i osmorica se utopiše, a trojica pogiboše na zemlji, dok sam Guacanagari, boreći se i braneći kršćane od Caunaboa, bude ranjen i pobježe.«

(iz Povijesti Fernanda Kolumba)

Dne 13. siječnja 1493. Caonabo i njegovi ljudi napali su strijelama Kolumba i posadu u utvrdi Sveti Toma (fortaleza de Santo Tomás). U ožujku 1495. ponovno je pokušao napasti rečenu utvrdu, ali ga je porazio Alfons de Ojeda. Zarobljen je i predan Kolumbu. Odlučilo ga se odvesti u Španjolsku i predstaviti katoličkim vladarima. Bartolomé de las Casas implicira da je 1496. otplovio iz luke La Isabela i poginuo u uraganu. Ferdinand Kolumbo tvrdi da je njegova smrt plod njegove neukrotive naravi i tuge što se našao u zatočeništvu.