Autokracija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 14. listopada 2013. u 20:31

Autokracija (iz starogrčkog αυτοκρατία autos = vlastiti i krateín = vladavina; autokrator »bezgranični gospodar«) označava, doslovno prevedeno, samo-vlast. Oblik je države i gospodstva, po kome državni poglavar spaja u svojoj ruci zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast, nije vezan uz sudjelovanje niti uz ustavan nadzor drugih državnih organa, pa u smislu nauke Machiavellijeve i Hobbesove vlada neograničeno. Njegovo je vladanje neodgovorno autoritarno samovladanje, kakvo se odrazuje u apsolutnoj monarhiji ili u trajnoj diktaturi. Zbog toga se naziv autokracije redovito uzimlje u istom značenju kao i apsolutizam.

Definicija i tipologija

Autokracija je politički sustav u kojem se sva vlast i moć u državi nalaze u rukama jedne osobe (npr. diktatora) ili skupine (političke stranke, hunte), bez sudjelovanja naroda.

Autokracijama mogle bi se označiti istočne despocije, kneževska gospodstva u Europi od 16. do 18. stoljeća; na njih nalikuje rimski cezar i ruski car kao »samodržac svih Rusa« do časa, kad je Rusija krenula putem ustavnosti. Autokratskom načelu stavila se nasuprot težnja naroda, da sam odlučuje u državi ili barem da sudjeluje kod izgradnje i uređivanja državnih prilika, a ta je težnja s napretkom civilizacije i modernog svjetskog nazora sve to više preotimala maha.

Ova je težnja zadala teške udarce autokraciji u svim onim zemljama, u kojima postojaše neka jača politička organizacija ili razvijeniji državni poredak. Da li bi se kod primitivnih naroda moglo govoriti o autokraciji, sporno je pitanje zbog toga, što u njihovoj sredini zapravo nema izgrađenog državnog poretka.

Totalitarizam - kao oblik vladavine nastao u industrijaliziranim društvima 20. stoljeća - ide korak dalje od autokracije: obzirom da u modernim društvima čitav narod sudjeluje u političkom životu, totalitarizam ne traži od naroda tek posluh, nego se indoktrinacijom nastoji svakog pojedinca animirati da aktivno (svojevoljno) sudjeluje u provođenju režimske politike.

Izvori

Ovaj članak uključuje tekst iz Hrvatske enciklopedije, objavljivane od 1941. do 1945. godine, koja je javno dobro.

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-'''Autokracija''' (iz [[Starogrčki jezik|starogrčkog]] αυτοκρατία ''autos'' = ''vlastiti'' i ''krateín'' = ''vladavina''; autokrator  »bezgranični gospodar«) označava, doslovno prevedeno, ''samo-vlast''. Oblik je države i gospodstva, po kome državni poglavica spaja u svojoj ruci zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast, nije vezan uz sudjelovanje niti uz ustavan nadzor drugih državnih organa, pa u smislu nauke Machiavellijeve i Hobbesove vlada neograničeno. Njegovo je vladanje neodgovorno samovladanje, kakvo se odrazuje u apsolutnoj monarhiji ili u trajnoj diktaturi. Zbog toga se naziv autokracije redovito uzimlje u istom značenju kao i apsolutizam.
+'''Autokracija''' (iz [[Starogrčki jezik|starogrčkog]] αυτοκρατία ''autos'' = ''vlastiti'' i ''krateín'' = ''vladavina''; autokrator  »bezgranični gospodar«) označava, doslovno prevedeno, ''samo-vlast''. Oblik je države i gospodstva, po kome državni poglavar spaja u svojoj ruci zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu vlast, nije vezan uz sudjelovanje niti uz ustavan nadzor drugih državnih organa, pa u smislu nauke Machiavellijeve i Hobbesove vlada neograničeno. Njegovo je vladanje neodgovorno [[Autoritarizam|autoritarno]] samovladanje, kakvo se odrazuje u [[Apsolutna monarhija|apsolutnoj monarhiji]] ili u trajnoj [[Diktatura|diktaturi]]. Zbog toga se naziv autokracije redovito uzimlje u istom značenju kao i [[apsolutizam]].
 == Definicija i tipologija ==
-Autokracija je [[politički sustav]] u kojem se sva [[vlast]] i ovlasti u [[država|državi]] nalaze u rukama jedne osobe (npr. [[diktator]]a) ili skupine ([[Politička stranka|političke stranke]], [[hunta|hunte]]) bez sudjelovanja [[narod]]a.
+Autokracija je [[politički sustav]] u kojem se sva [[vlast]] i moć u [[država|državi]] nalaze u rukama jedne osobe (npr. [[diktator]]a) ili skupine ([[Politička stranka|političke stranke]], [[hunta|hunte]]), bez sudjelovanja [[narod]]a.
 Autokracijama mogle bi se označiti istočne despocije, kneževska gospodstva u [[Europa|Europi]] od [[16. stoljeće|16.]] do [[18. stoljeće|18. stoljeća]]; na njih nalikuje rimski cezar i ruski car kao »samodržac svih Rusa« do časa, kad je [[Rusija]] krenula putem ustavnosti. Autokratskom načelu stavila se nasuprot težnja naroda, da sam odlučuje u državi ili barem da sudjeluje kod izgradnje i uređivanja državnih prilika, a ta je težnja s napretkom civilizacije i modernog svjetskog nazora sve to više preotimala maha.
 Ova je težnja zadala teške udarce autokraciji u svim onim zemljama, u kojima postojaše neka jača politička organizacija ili razvijeniji državni poredak. Da li bi se kod primitivnih naroda moglo govoriti o autokraciji, sporno je pitanje zbog toga, što u njihovoj sredini zapravo nema izgrađenog državnog poretka.
+[[Totalitarizam]] - kao oblik vladavine nastao u industrijaliziranim društvima 20. stoljeća - ide korak dalje od autokracije: obzirom da u modernim društvima čitav narod sudjeluje u političkom životu, totalitarizam ne traži od naroda tek posluh, nego se indoktrinacijom nastoji svakog pojedinca animirati da aktivno (svojevoljno) sudjeluje u provođenju režimske politike.
 == Izvori ==