Asonanca: razlika između inačica
Dodao sam jedn rečenicu kako bi bilo lakše zaključiti što je asonanca. |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Asonanca''' ('''asonancija''') glasovna je [[figure (jezik)|figura]] koja nastaje ponavljanjem istih [[samoglasnik]]a radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata. |
'''Asonanca''' ('''asonancija''') glasovna je [[figure (jezik)|figura]] koja nastaje ponavljanjem istih [[samoglasnik]]a radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata.Dakle kažemo da je asonanca ponavljanje istih samoglasnika "a,e,i,o,u". |
||
Inačica od 17. prosinca 2013. u 12:05
Asonanca (asonancija) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata.Dakle kažemo da je asonanca ponavljanje istih samoglasnika "a,e,i,o,u".
Primjeri asonance
- Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče”
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
- Dragutin Tadijanović, „Prsten”
Oni koji poznaju drago kamenje.Gotova je pjesma
O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?
- Dragutin Tadijanović, „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
- Tin Ujević, „Visoki jablani”
Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi
Asonanca se može protegnuti kroz cijelu kiticu ili pjesmu. Ako se ponavlja na početku riječi, govorimo o glasovnoj anafori, a ako se ponavlja na kraju riječi, govorimo o glasovnoj epifori. Asonanca kao glasovna epifora:
- Antun Gustav Matoš, „Srodnost”
Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme svojim zvončićima,
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.