Armenska apostolska Crkva: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 8: Redak 8:
== Obredi ==
== Obredi ==


Armenska apostolska Crkva, iako poznaje obred [[Bolesničko pomazanje|bolesničkog pomazanja]], ono je u praksi u potpunosti zapostavljeno. Sinoda Aremnske apostolske Crkve je u [[Sis|Sisu]] 1345. zaključila kako je nužno obnoviti sakrament bolesničkog pomazanja, no umjesto toga razvio se običaj da se umrle maže uljem po čelu, te da biskup na Veliki četvrtak vjernicima pere noge i pomazuje ih uljem. Neki u tom običaju vide ostatke sakramenta pomazanja.<ref>Mateljan, 2011., str. 263.</ref>
Armenska apostolska Crkva, iako poznaje obred [[Bolesničko pomazanje|bolesničkog pomazanja]], ono je u praksi u potpunosti zapostavljeno. Sinoda Aremnske apostolske Crkve je u [[Kozan|Sisu (Kozan)]] 1345. zaključila kako je nužno obnoviti sakrament bolesničkog pomazanja, no umjesto toga razvio se običaj da se umrle maže uljem po čelu, te da biskup na Veliki četvrtak vjernicima pere noge i pomazuje ih uljem. Neki u tom običaju vide ostatke sakramenta pomazanja.<ref>Mateljan, 2011., str. 263.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 2. svibnja 2014. u 06:28

Grb Armenske apostolske Crkve

Armenska apostolska Crkva (armenski: Հայ Առաքելական Եկեղեցի, Hay Arakelagan Yegeghetzi) je pretkalcedonska crkva rasprostranjena među Armencima. Pripada istočnim pravoslavnim Crkvama koje prihvaćaju samo prva tri ekumenska koncila te zbog toga imaju drugačiju kristološku poziciju u odnosu prema katoličanstvu i pravoslavlju. Ova Crkva je prva nacionalna Crkva na svijetu budući da je Armenija bila prva država na svijetu koja je proglasila kršćanstvo za službenu vjeru.

Na čelu je Armenske apostolske Crkve katolikos svih Armenaca koji, nakon brojnih premještanja svojega sjedišta iz političkih razloga, od 1411. ima trajno sjedište u Ečmijadzinu. Današnji katolikos svih Armenaca je Njegova Svetost Karekin II. Nersisian, 132. po redu izabrani katolikos, a izabran je 26. listopada 1999. Postoje još tri patrijarhata i to u Anteliasu u Libanonu, Jeruzalemu i Istanbulu. Velika većina Armenaca pripada ovoj crkvi.

U drugoj polovici 20. stoljeća papa Ivan Pavao II. i ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. prihvatili su armensko miafizitsko shvaćanje kao moguće tumačenje pravovjernog shvaćanja kršćanske vjere. Kristološke teološke rasprave između Armenske apostolske Crkve i Katoličke Crkve okončane su 13. prosinca 1996. kada je nauk Armenske apostolske Crkve proglašen pravovjernim, što su u zajedničkoj izjavi potvrdili papa Ivan Pavao II. i katolikos Garegin II.[1]

Obredi

Armenska apostolska Crkva, iako poznaje obred bolesničkog pomazanja, ono je u praksi u potpunosti zapostavljeno. Sinoda Aremnske apostolske Crkve je u Sisu (Kozan) 1345. zaključila kako je nužno obnoviti sakrament bolesničkog pomazanja, no umjesto toga razvio se običaj da se umrle maže uljem po čelu, te da biskup na Veliki četvrtak vjernicima pere noge i pomazuje ih uljem. Neki u tom običaju vide ostatke sakramenta pomazanja.[2]

Izvori

Citati
  1. Artur Bagdasarov: Armenska apostolska crkva, 14. veljače 2013. Portal Hrvatskog kulturnog vijeća. Preuzeto 16. veljače 2014.
  2. Mateljan, 2011., str. 263.
Literatura
  • Ante Mateljan: "Liturgija svete tajne jeleosvećenja", Služba Božja. Katolički bogoslovni fakultet, Split, 2011. ISSN 18491057