Jimmy Page

Jimmy Page
Jimmy Page i Led Zeppelin u Londonu, prosinac 2007. godine.
Ime u rodnom listu	James Patrick Page
Rođen/a	9. siječnja 1944.
Žanr/ovi	Hard rock, Heavy metal Blues rock, Folk rock
Zanimanje	Glazbenik, Skladatelj, Producent
Instrument	Gitara, Mandolina, Bas gitara, Bendžo, Usna harmonika, Dulcimer, Theremin
Djelatno razdoblje	1962.–danas
Producentska kuća	Swan Song, Atlantic, Geffen. Fontana, Mercury
Angažman	The Yardbirds, Led Zeppelin, The Honeydrippers, The Firm, Coverdale-Page, Page and Plant, XYZ, The Black Crowes
Značajni instrumenti
Gibson Les Paul Gibson EDS-1275 Danelectro 3021 Fender Telecaster
Portal o glazbi
Portal o životopisima

James Patrick "Jimmy" Page (Heston, Middlesex, 9. siječnja 1944.), britanski gitarist i glazbeni producent.

Bio je član rock benda The Yardbirds prije osnivanja engleskog rock benda Led Zeppelin. Godine 2003., magazin Rolling Stone mu je dao 9. mjesto među 100 gitarista svih vremena. Također je i ušao u Rock and Roll Hall of Fame dvaput - kao član The Yardbirdsa i kao član Led Zeppelina.

Rani život

James Patrick Page je rođen u engleskom predgrađu Heston. Njegov otac je bio voditelj industrijskog osoblja, a njegova majka je bila doktorova tajnica. Page vuče i Irske korijene, jer mu i majka ima iste. Dok je Page imao 12 godina, on se, sa njegovim roditeljima preselio u Feltham, gradić nedaleko od Londona, i onda kasnije u Epsom, još jedan gradić nedaleko od Londona. Kad se doselio u tu kuću, Page je pronašao gitaru, koju je odmah počeo svirati. Page je išao na tečajeve gitare, no većinoma je sam učio.

Njegovi uzori u ono vrijeme bili su rockabilly gitaristi Scotty Moore i James Burton, koji su svirali na albumima Elvisa Presleya. Pjesma "Baby Let's Play House" od Elvisa Presleya je, kako Page kaže, "bila njegova inspiracija da počne svirati gitaru" Kad je imao 13 godina, pojavio se na engleskoj nacionalnoj televiziji BBC, sa skiffle kvartetom i pjesmom "Mama Don't Want To Skiffle Anymore", i "In Them Ol' Cottonfields", poznatu pjesmu od blues glazbenika Lead Belly.

Kasnije je Page napustio školu da se posveti glazbi. U početku mu je bilo teško naći s kim će svirati, a on je i sam izjavio da "je svirao u mnogim grupama, zapravo, onim koje su mogle održati koncert" Na jednom koncertu ga je i vidio Neil Christian, frontmen benda Crusaders, te ga je pozvao da svira s njim. Page je prihvatio, i s njima je svirao dvije godine, no onda je morao prestati jer je dobio mononukleozu.

Tijekom liječenja od nje, Page je stavio svoju glazbenu karijeru na čekanje, te se posvetio slikanju, upisao je koledž likovnih umjetnosti u Surreyu.

Rane 1960-te

Kao učenik, Page je često nastupao u klubu Marquee, s bendovima kao Cyril Davies' All Stars, Alexis Corner's Blues Incorporated i s poznatim gitaristima kao što su Jeff Beck i Eric Clapton. Postao je popularan kao gitarist za snimanje ploča. Njegov prvi angažman bio je kod pjesme "Diamonds", koju su izvodili Jet Harris i Tony Meehan, a ta pjesma je u ranoj 1963. došla na prvo mjesto singlova u Velikoj Britaniji.

Njegov pseudonim kao studio gitarist je bio "Lil' Jim Pea", a katkad je bio i zamjenski gitarist na koncertima, u slučaju da se nešto dogodi gitaristu toga benda.

Njegovi angažmani su bili dosta učestali, sam Page je izjavio kako je znalo biti i 15 angažmana na tjedan, pa je tako postao i najtraženiji gitarist u Velikoj Britaniji. Njegovi angažmani su uključivali i Rolling Stonese, Van Morrisona i Brendu Lee.

Doba u Yardbirdsima

Pageu je 1964. bilo ponuđeno mjesto da uđe umjesto Erica Claptona u Yardbirdse, no on je to odbio. Kad je Clapton konačno istupio iz Yardbirdsa, još jednom mu je bilo ponuđeno mjesto za gitarista, no on je to odbio, jer je još uvijek bio tražen za gitarista na snimanju, a i nije mogao ići na turneje jer se još nije potpuno oporavio od mononukleoze. Zato je predložio, njegovog prijatelja, Jeffa Becka. Page, je zajedno s njim, basistom Johnom Paulom Jonesom, klavijaturistom Nickyem Hopkinsom, bubnjarom grupe The Who, Keithom Moonom i basistom Johnom Entwistleom snimio pjesmu "Beck's Bolero". Htjeli su tako osnovati grupu, no nisu uspjeli. Keith Moon je komentirao da će s takvom glazbom pasti kao "olovni balon", eng. "Led Zeppelin", a od tog izraza je došlo i ime grupe u kojoj je Page stekao svjetsku slavu.

U međuvremenu, Paul Samwell-Smith, koji je došao umjesto Claptona, napustio je Yardbirdse, pa sad grupa ponovo zove Pagea, koji sad prihvaća svirati u njima, pa je sad solo-gitaru svirao s Jeffom Beckom. U početku, on je svirao bas, no na to mjesto je došao Chris Dreja. Beck je, u međuvremenu otišao iz grupe, a njihov zvuk je postao puno teži i eksperimentalniji, nego u studiju. Od tih koncerata, Page je preuzeo sviranje pjesme "Dazed And Confused" s violinskim gudalom.

Vokalist Keith Relf i bubnjar Jim McCarty napuštaju bend, a Page je htio završiti turneju u Skandinaviji. Zato je 1968. pozvao vokalista Roberta Planta i bubnjara Johna Bonhama, a John Paul Jones se pridružio bendu, jer se već htio pridružiti njima. Peter Grant, njihov glazbeni menadžer im je predložio da ime promijene u Led Zeppelin, onu šalu Keitha Moona.

Doba s Led Zeppelinom

Led Zeppelin je postao jedno od najpopularnijih bendova na svijetu; svaki od njihovih 9 albuma je dosegao Billboardovih Top 10 albuma; 6 ih je doseglo prvo mjesto.

Njegov zvuk bio je uglavnom Pageov produkt njegove glazbene produkcije i njegovog doprinosa kao glazbenika. Njihov stil je potjecao iz različitih uzora; od skifflea do engleske narodne glazbe, a postali su i tvorci heavy metala i hard rocka, koji su kasnije preuzeli mnogi drugi bendovi.

Iako su u početku bili komercijalno i kritički uspješni, popularnost im se počela smanjivati u kasnim 1970-ima, zbog osobnih problema članova, a grupa se ugasila 1980. smrti Johna Bonhama.

Page nakon Led Zeppelina

Page je bio teško pogođen smrću Bonhama, te nije htio ni dodirnuti gitaru.

No, ubrzo se on vraća u glazbene vode. Nastupio je na koncertu Jeffa Becka 1981. a počeo je i raditi novi bend s Chrisom Squireom, basistom i Alanom Whiteom, bubnjarom benda Yes.

Bend se trebao zvati XYZ, napravili su nekoliko proba, no to je bilo to. XYZ nije dugo zaživio. No, kasnije se pridružio bendu Yes, 1984. na koncertu u Njemačkoj. 1982. Page je počeo raditi s redateljem filma "Death Wish II", kako bi napravio glazbu za taj film. Tri godine kasnije je i napisao glazbu i za njegov treći nastavak.

1983. Page se pojavio na ARMS, koja je bila serija humanitarnih koncerata za istraživanje multiple skleroze, gdje je uglavnom svirao glazbu s filma "Death Wish II", no također je i svirao instrumentalnu verziju "Stairway to Heaven". Govori se da je i onda Page rekao prijateljima da je gotov s heroinom, s kojim se borio nakon 7 godina ovisnosti.

Prvo ponovno okupljenje Led Zeppelina je počelo 1985. na Live aidu, na jednom od dva velika humanitarna koncerta. Umjesto preminulog Bonhama, bubnjeve su svirali Phil Collins iz grupe Genesis i Tony Thompson iz grupe The Power Station. Page je bio prilično razočaran koncertom, i svojom gitarom, koja nije bila uštimana.

Ponovno su se okupili 1988. na 40-godišnjici osnovanja diskografske kuće Atlantic Records, no ni taj koncert nije izazvao preveliku oduševljenost kod članova benda. Štoviše, bili su razočarani njim, baš kao i kod Live Aid koncerta.

Jimmy Page je 1990. s Robertom Plantom nastupio na humanitarnom koncertu u Knebworthu, a još su i svirali skupa na vjenčanju sina Johna Bonhama, Jasona Bonhama.

1994. Page s Plantom se opet ujedinjuje, i svira na "MTV Unplugged", koji je bio vjerojatno najbolje ocjenjeni "Unplugged" koncert u MTV-ovoj povijesti. Tek 2004. je izdan CD "Unplugged". Četiri godine kasnije, Page kreće u rap vode, pa za potrebe filma "Godzilla", surađuje s reperom Puff Daddy, snimajući pjesmu "Come With Me", koja uzima dosta pojedinosti iz pjesme "Kashmir".

Pred kraj 90-ih, 1999. sudjeluje s Black Crowesima, gdje je nastupao na dva koncerta s njima, a CD je nedugo kasnije izdan. Također, na dodjelama, MTV Video Music Awards, nastupio je s Fredom Durstom, frontmenom grupe Limp Bizkit, i Wesom Scantlinom, gitaristom benda Puddle of Mudd.

2005. Page dobiva Red Britanskoga Imperija, jedno od najprestižnije nagrade Britanske Krune, a postaje i počasni građanin Rio de Janeira zbog svojeg humanitarnog rada.

Led Zeppelin je godinu kasnije bio uvršten u UK Hall of Fame, a Jimmy Page je rekao da se "nove stvari od Zeppelina spremaju izaći van", što se i dogodilo 2007. kad su imali još jedno okupljanje, a gdje je bubnjeve opet svirao Jason Bonham. Taj koncert je bio humanitaran, ujedno i njihovo zadnje okupljanje zasad. Robert Plant je rekao da su "šanse okupljanju slične nuli", no Page se nije složio s tim.

Na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu, na ceeremoniji zatvaranja je na vrhu engleskog autobusa svirao "Whole Lotta Love" s Leonom Lewis. Iste godine se pojavljuje u dokumentarnu filmu "It Might Get Loud", u kojim se pojavljuje zajedno s The Edgeom i Jackom Whiteom.

U 2010. godini Page piše knjigu, vlastitu autobigrafiju, "The Jimmy Page about Jimmy Page", koja je izdana u samo 2150 primjeraka, a svaki od njih je osobno potpisan od Pagea.

2012. je zajedno s ostalim živim članovima Zeppelina primio nagradu Kennedy Center Honors, najvišu američku nagradu za one koji su doprimijeli njihovoj karijeri.

Gitare, pojačala i efekti

Njegova, vjerojatno najpoznatija gitara je Gibson Les Paul iz 1959. Kupio ju je za 1200 dolara od Joea Walsha, gitarista Eaglesa. S njim je ostala cijelu karijeru, od 1969. kad je kupljena, do današnjice. Postala je njegov zaštitni znak. 2004. Gibson je napravio ograničeno izdanje te gitareod 150 primjeraka.

Tu je još i njegov poznati "doubleneck", Gibson EDS-1275, najpoznatija je za sviranje pjesme "Stairway to Heaven", no tu su još "The Song Remains the Same", "Tangerine" i druge. Zanimljivo je kako ona uopće nije korištena za stvaranje pjesme "Stairway to Heaven".

S Yardbirdsima je koristio i Fender Telecaster, gitaru iz 1959. koju mu je poklonio Jeff Beck. U početku, na gitaru je stavio reflektirajuće diskove, kako bi podsjetio na svog prijatelja, Syda Barretta, no onda je sam stavio psihodelični dizajn. S Zeppelinom, koristio ju je samo na turneji, kad je Zeppelin tek počeo, i za snimanje dionice električne gitare na "Stairway to Heaven", kao i njegov solo.

Tu je još i Danelectro 3021, koji je koristio za "Kashmir" najviše, no tu su i "White Summer", "Black Mountain Side" i drugi. Zadnji put kad se ta gitara pojavila je bila na dokumentarcu "It Might Get Loud" gdje je demonstrirao gitarsku dionicu "Kashmira".

Za pojačala je vrijedno spomenuti Vox AC30, koji je obično koristio za snimanje u studiju, Fender i Orange pojačala, a prvi album Led Zeppelina je bio sviran s "Supro" pojačalom. Wizard i Hiwatt su bile još neke marke koje je koristio. Također, u 90-ima je koristio i Petersburg pojačala.

Od efekta je vrijedno spomenuti Vox Cry Baby Wah, Dunlop Cry Baby Wah, Binson Echorec 2, MXR Phase 90, Digitech WH-1 i još mnoge koje je koristio preko godina.

Nedovršeni članak Jimmy Page koji govori o glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.