Nielo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 4: | Redak 4: | ||
Naziv dolazi od ''nigellius'' - crnomanjasto. |
Naziv dolazi od ''nigellius'' - crnomanjasto. |
||
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini,ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. [[Stari Egipćani]] se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku.U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar [[Benvenuto Cellini]]. |
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini,ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. [[Stari Egipćani]] se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku.U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar [[Benvenuto Cellini]].Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida,bakar se javlja tek krajem 5. stoljeća , a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.<ref>https://www.cambridge.org/core/journals/antiquaries-journal/article/div-classtitleniello-an-historical-and-technical-surveydiv/2C0312F5954432A8704E3767CDF592EE</ref> |
||
Ovu smjesu negdje nazivaju i "'''tula'''", prema gradu [[Tula (Tulska objast, Rusija)|Tuli]], južno od [[Moskva|Moskve]], u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih [[kovina]]. |
Ovu smjesu negdje nazivaju i "'''tula'''", prema gradu [[Tula (Tulska objast, Rusija)|Tuli]], južno od [[Moskva|Moskve]], u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih [[kovina]]. |
||
Inačica od 27. prosinca 2016. u 12:10
Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova,koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.
Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini,ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku.U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini.Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida,bakar se javlja tek krajem 5. stoljeća , a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.[1]
Ovu smjesu negdje nazivaju i "tula", prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.
Tehnika se i danas koristi na Thailandu,a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (amerikanac Phillip Fike ).
Dodatna literatura
- Erhardt Brepohl:Theory and Practice of Goldsmithing,Brynmorgen Press 2001.
- Oppi Untracht:Metalworking Techniques for Craftsmen,New York 1968.