Nielo

Diptih od nijeliranog srebra,Francuska oko 1500.

Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova,koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.

Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.

Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini,ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku.U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini.Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida (no ima i rimskih predmeta samo na bazi bakar sulfida!),bakar se u smjesi sa srebrom javlja tek krajem 5. stoljeća , a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.Danas se radi i na razvoju bezolovne smjese,na bazi kositra,jer je olovo štetno kako po zdravlje i tako i za okoliš.

Ovu smjesu negdje nazivaju i "tula", prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.

Tehnika se i danas koristi na Thailandu,te u Ruskoj Federaciji,a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (primjerice amerikanac Phillip Fike ).

Dodatna literatura

1. Erhardt Brepohl:Theory and Practice of Goldsmithing,Brynmorgen Press 2001.
2. Oppi Untracht:Metalworking Techniques for Craftsmen,New York 1968.

Vanjske poveznice

• Erhard Brepohl - Niello work

• A Technical note on Niello