Nielo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
razmaci |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Image:Diptych with nativity and adoration, silver and niello, engraved and guilded, copper alloy frame, Paris, c1500, The Cloisters.jpg |thumb|Diptih od nijeliranog srebra,Francuska oko 1500.]] |
[[Image:Diptych with nativity and adoration, silver and niello, engraved and guilded, copper alloy frame, Paris, c1500, The Cloisters.jpg |thumb|Diptih od nijeliranog srebra,Francuska oko 1500.]] |
||
'''Nielo''' je crna, emajlu |
'''Nielo''' je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini. |
||
Naziv dolazi od ''nigellius'' - crnomanjasto. |
Naziv dolazi od ''nigellius'' - crnomanjasto. |
||
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini, ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima. |
|||
⚫ | |||
⚫ | [[Stari Egipćani]] se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku. U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar [[Benvenuto Cellini]]. Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida (no ima i rimskih predmeta samo na bazi bakar sulfida), bakar se u smjesi sa srebrom javlja tek krajem 5. stoljeća, a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.<ref>https://www.cambridge.org/core/journals/antiquaries-journal/article/div-classtitleniello-an-historical-and-technical-surveydiv/2C0312F5954432A8704E3767CDF592EE</ref> Danas se radi i na razvoju bezolovne smjese, na bazi kositra, jer je olovo štetno kako po zdravlje i tako i za okoliš.<ref>[http://cms2.swu.ac.th/Portals/155/%E0%B8%A0%E0%B8%B2%E0%B8%84%E0%B8%A7%E0%B8%B4%E0%B8%8A%E0%B8%B2%E0%B8%A7%E0%B8%B4%E0%B8%97%E0%B8%A2%E0%B8%B2%E0%B8%A8%E0%B8%B2%E0%B8%AA%E0%B8%95%E0%B8%A3%E0%B9%8C%E0%B8%97%E0%B8%B1%E0%B9%88%E0%B8%A7%E0%B9%84%E0%B8%9B/%E0%B9%80%E0%B8%AD%E0%B8%81%E0%B8%AA%E0%B8%B2%E0%B8%A3%E0%B8%AD%E0%B9%89%E0%B8%B2%E0%B8%87%E0%B8%AD%E0%B8%B4%E0%B8%87/GEN_55_4.4_1.pdf]</ref> |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
==Dodatna literatura== |
==Dodatna literatura== |
||
# Erhardt Brepohl:Theory and Practice of Goldsmithing,Brynmorgen Press 2001. |
# Erhardt Brepohl: Theory and Practice of Goldsmithing, Brynmorgen Press 2001. |
||
#Oppi Untracht:Metalworking Techniques for Craftsmen,New York 1968. |
# Oppi Untracht: Metalworking Techniques for Craftsmen, New York 1968. |
||
==Vanjske poveznice== |
==Vanjske poveznice== |
Inačica od 25. siječnja 2017. u 18:34
Nielo je crna, emajlu slična masa, po sastavu se radi o smjesi sulfida srebra, bakra i olova, koju se koristi kao podsloj na gravirnoj kovini.
Naziv dolazi od nigellius - crnomanjasto.
Može ju se rabiti za ispunjavanje graviranih ili jetkanih udubljenja u kovini, ali i na plitko iskucanim ili cizeliranim predmetima.
Stari Egipćani se navode kao izvorni dekoratori s nielom. Umijeće se proširilo diljem Europe u srednjem vijeku. U svom traktatu o zlatarstvu spominje je i poznati maniristički kipar i zlatar Benvenuto Cellini. Rimski predmeti bili su nijelirani smjesom samo na bazi srebrnog sulfida (no ima i rimskih predmeta samo na bazi bakar sulfida), bakar se u smjesi sa srebrom javlja tek krajem 5. stoljeća, a olovo dolazi u smjesu tek u 11. stoljeću.[1] Danas se radi i na razvoju bezolovne smjese, na bazi kositra, jer je olovo štetno kako po zdravlje i tako i za okoliš.[2]
Ovu smjesu negdje nazivaju i tula, prema gradu Tuli, južno od Moskve, u kojem je od 1705. bila poznata radionica za kovinoobradu, a koja se u 18. i 19. stoljeću proslavila po svojim s nielom ukrašenim izrađevinama od srebra i ostalih kovina.
Tehnika se i danas koristi na Thailandu,te u Ruskoj Federaciji, a u njoj su radili i neki suvremeni zlatari (primjerice amerikanac Phillip Fike).
Dodatna literatura
- Erhardt Brepohl: Theory and Practice of Goldsmithing, Brynmorgen Press 2001.
- Oppi Untracht: Metalworking Techniques for Craftsmen, New York 1968.