Mandarinski kineski jezik: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dao ispravno ime članka
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
{{DISPLAYTITLE:Mandarinski jezik}}

'''Mandarinski jezik''' (pojedn. kineski: 北方話, trad. kineski: 北方话, pinyin: ''Běifānghuà'', hrv. ''sjeverni jezik'') je jezik iz jezične porodice [[Kineski jezik|kineskih jezika]] kojim u svijetu govori 845.456.760 ljudi od čega 840.000.000; 2000 popis) u [[Kina|Kini]]; 4.320.000 na [[Tajvan]]u (1993); 460.000 (1982) u [[Indonezija|Indoneziji]]; 201.000 [[Singapur]]u (1985); 35,000 (Johnstone 1993) u [[Mongolija|Mongoliji]]; 10.600 (2006) u [[Brunej]]u; 5.880 u [[Tajland]]u (1984); 550 [[Filipini]]ma od 53.273 etničkih (1990 popis).
'''Mandarinski jezik''' (pojedn. kineski: 北方話, trad. kineski: 北方话, pinyin: ''Běifānghuà'', hrv. ''sjeverni jezik'') je jezik iz jezične porodice [[Kineski jezik|kineskih jezika]] kojim u svijetu govori 845.456.760 ljudi od čega 840.000.000; 2000 popis) u [[Kina|Kini]]; 4.320.000 na [[Tajvan]]u (1993); 460.000 (1982) u [[Indonezija|Indoneziji]]; 201.000 [[Singapur]]u (1985); 35,000 (Johnstone 1993) u [[Mongolija|Mongoliji]]; 10.600 (2006) u [[Brunej]]u; 5.880 u [[Tajland]]u (1984); 550 [[Filipini]]ma od 53.273 etničkih (1990 popis).



Inačica od 16. kolovoza 2017. u 01:43

Mandarinski jezik (pojedn. kineski: 北方話, trad. kineski: 北方话, pinyin: Běifānghuà, hrv. sjeverni jezik) je jezik iz jezične porodice kineskih jezika kojim u svijetu govori 845.456.760 ljudi od čega 840.000.000; 2000 popis) u Kini; 4.320.000 na Tajvanu (1993); 460.000 (1982) u Indoneziji; 201.000 Singapuru (1985); 35,000 (Johnstone 1993) u Mongoliji; 10.600 (2006) u Bruneju; 5.880 u Tajlandu (1984); 550 Filipinima od 53.273 etničkih (1990 popis).

Mandarinski ima nekoliko dijalekata, to su: huabei guanhua (sjevernomandarinski), xibei guanhua (sjeverozapadni mandarinski), xinan guanhua (jugozapadni mandarinski), jinghuai guanhua (jiangxia guanhua).

Mandarinski je nacionalni jezik Kine i službeni jezik koji se uči u svim školama Kine i Tajvana. Piše se hanskim i fonetskim bopomofo (zhuyin fuhao) pismom[1]

Izvori

Vanjske poveznice