Razlika između inačica stranice »Burgundski ratovi«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
U drugoj fazi, Žigmund je nastojao postići mirovni sporazum sa švicarskim konfederatima, koji je konačno zaključen u Konstanzu 1474. godine (kasnije nazvan Ewige Richtung). Želio je od Karla vratiti svoje elsaške posjede, što je potonji odbio. Ubrzo nakon toga, von Hagenbach je zarobljen i pogubljen u Elzasu, a Švicarci, ujedinjeni s gradovima Elzasa i Žigmundom u "anti-burgundskoj ligi" osvojili su dio burgundske jure (Franche-Comté) kada su dobili bitku iz Héricourta u studenom 1474. godine. Sljedeće godine, Bernske snage osvojile su i popljačkale Vaud, koji je pripadao Vojvodstvu Savoje, koje je bilo u savezu s Karlom Smjelim. U Valaisu neovisne republike Sieben Zendena, uz pomoć bernskih i drugih konfederacijskih snaga, izbacili su Savojce iz donjeg Valaisa nakon pobjede u bitci kod Plante u studenom 1475. godine. Godine 1476. Karlo je uzvratio i marširao prema Grandsonu, koji je pripadao Pierreu de Romontu iz Savoje, ali kojeg su nedavno bili zauzeli Švicarci. Kad su nekoliko dana kasnije stigle švicarske konfederacijske snage, pobijeđen je u bitci za Grandson i bio prisiljen pobjeći s bojnog polja, ostavljajući iza sebe artiljeriju i mnoge dragocjenosti. Nakon što je okupio svoju vojsku, konfederacijske snage su mu zadale Poražavajući udarac u bitci kod Morata. Karlo Smjeli je podigao novu vojsku, ali je pao u bitci kod Nancya 1477. godine, gdje su se Švicarci borili uz vojsku Renéa II, vojvode od Lorene.
 
===Učinci==
 
[[Slika: Map_France_1477-en.svg|mini|200px|Burgundska područja (narančasta / žuta) i granice Francuske (crveno) nakon burgundskih ratova]]

Navigacijski izbornik