Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Maksimilijan I.
Albrecht Dürer 084b.jpg
Maksimilijan I. Habsburg, portret Albrechta Durera 1519.
rimsko-njemački kralj rimsko-njemački car
Vladavina 16. veljače 1486.12. siječnja 1519.
Krunidba 9. travnja 1486., Aachen
Prethodnik Fridrik III.
Nasljednik Karlo V.
Austrijski nadvojvoda
Vladavina 19. kolovoza 1493.12. siječnja 1519.
Prethodnik Fridrik III.
Nasljednik Karlo V.
Burgundski vojvoda
Vladavina 5. siječnja 1477.27. ožujka 1482.
Prethodnik Marija Burgundska
Nasljednik Filip IV.
Supruge Marija Burgundska
Ana Bretonska
Bianca Maria Sforza
Djeca
Filip I. Lijepi
Margareta
Dinastija Counts of Habsburg Arms.svg Habsburg
Otac Fridrik III.
Majka Eleonora Portugalska
Rođen 22. ožujka 1459.
Preminuo 12. siječnja 1519.
Pokop Bečko Novo Mjesto
Vjera rimokatolik

Maksimilijan I. (Bečko Novo Mjesto, 22. ožujka 1459. - Wels, 12. siječnja 1519.), njemački kralj i rimsko-njemački car iz dinastije Habsburg, sin Fridrika III. (IV.). Svojim ženidbama i vještom dinastičkom politikom uzdigao je Habsburgovce u najmoćniju europsku vladarsku kuću.[1] Prema mišljenju povjesničara, bio je utjelovljenje posljednjeg viteza, koji je snivao jedinstvenu europsku srednjovjekovnu monarhiju.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen je 1459. godine u Bečkom Novom Mestu u obitelji Fridrika III. i Eleonore Portugalske. Stekao je široku humanističku naobrazbu, pisao je pjesnička i prozna djela, a bio je ujedno kolekcionar i mecena kulture i umjetnosti. Ženidbom za Mariju Burgundsku 1477. godine, kćer posljednjeg burgundskog vojvode Karla Smjelog, pod habsburšku vlast došla je jedna od najbogatijih europskih zemalja.[3] Nakon Marijine smrti 1482. godine, sukobio se s francuskim kraljem Lujom XI. oko burgundske baštine i bio poražen, čime je izgubio vrijedne posjede. Međutim, nakon pohoda na Francusku 1493. godine vratio je Burgundiju pod svoju vlast.[4] Sudjelovao je u nizu ratova radi gospodstva nad Burgundijom, Italijom i Nizozemskom i pristupao je raznim savezima (Cambraiska liga 1508., Sveta liga 1512. i savez s Engleskom protiv Francuske 1513.-1515.).

Bio je izabran za njemačkog kralja u Frankfurtu 1486. godine i okrunjen iste godine u Aachenu, a poslije očeve smrti 1493. postao je starješina obitelji Habsburg.[5] Nakon smrti Matijaša Korvina 1490. zatražio je od Mađara da ispoštuju ugovor o nasljeđivanju iz 1463. godine, a kada su to odbili i izabrali češkog kralja Vladislava Jagelovića za hrvatsko-ugarskog kralja, Maksimilijan je započeo rat tijekom kojeg je uspio vratiti Beč i Austriju koje su Mađari oteli 1485. godine u ratu te sjediniti sve habsburške zemlje.[6] Mirom u Požunu 1491. s hrvatsko-ugarskim kraljem Vladislavom II. osigurao je pravo Habsburgovaca na Hrvatsku i Ugarsku te je uzeo naslov hrvatsko-ugarskog kralja.[7]

Godine 1496. oženio je svog sina Filipa I. Lijepog († 1506.) sa španjolskom princezom Ivanom Ludom, čime su Habsburgovci trebali steći španjolsku krunu. Budući da mu je sin umro prije krunidbe, odlučeno je da će španjolsku krunu nasljediti njegov stariji sin Karlo, kojemu će do punoljetnosti skrbnik biti Ferdinand Aragonski.[8]

Maksimilijan je 1500. godine proširio obiteljske posjede, stekavši baštinu grofova Goričkih, čime je osigurao vezu s Trstom i Pazinsku grofoviju, a 1504. godine proširio je i tirolske posjede. Dvije godine kasnije, sklopio je još jedan ugovor o nasljeđivanju s Vladislavom II. po kojem je Maksimilijanov mlađi unuk Ferdinand, trebao uzeti za ženu Vladislavovu kćer Anu, a Maksimilijanova unuka Marija, trebala se udati za Vladislavova sina, ako ga ovaj dobije. Tim ugovorom, nadao se osigurati pravo na hrvatsko-ugarsko prijestolje. Unatoč potpisanom ugovoru, ponovno je izbio rat između Maksimilijana i Vladislava II. koji je obustavljen kada se Vladislavu rodio sin, Ljudevit. Godine 1515. uglavljen je novi ugovor o nasljeđivanju koji je garantirao zaruke između Vladislavova sina Ljudevita i Maksimilijanove unuke Marije te privremeni brak između samog Maksimilijana i Vladislavove kćeri Ane.[9]

Potomstvo[uredi VE | uredi]

Ženio se tri puta; prvo s Marijom Burgundskom 1477., potom s Anom Bretonskom 1489. i Biancom Sforza 1493. godine. Imao je ukupno troje djece, svu iz prvog braka:

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 31.
  2. Maksimilijan I. Habsburški Hrvatska opća enciklopedija
  3. Budak, Neven, Strecha, Mario i Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, str. 24.
  4. Maksimilijan I. Habsburški Hrvatska opća enciklopedija
  5. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 31.
  6. Opća enciklopedija, str. 278.
  7. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 30.
  8. Budak, Neven, Strecha, Mario i Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, str. 29.
  9. Budak, Neven, Strecha, Mario i Krušelj, Željko, Habsburzi i Hrvati, str. 29.-30.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Prethodnik:
Fridrik III.
Rimsko-njemački car car (1508. - 1519.) Nasljednik:
Karlo V.



Crown of Saint Edward.svgP vip.svg Nedovršeni članak Maksimilijan I., car Svetog Rimskog Carstva koji govori o vladaru treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.