Budnica: razlika između inačica
ispravak wikipoveznica |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
budnica, vrsta uglazbljene domoljubne lirske pjesme koja potiče nacionalne osjećaje. Osobito je bila popularna među hrvatskim preporoditeljima u razdoblju ilirskoga pokreta. Prototipom budnice u hrvatskoj književnosti smatra se Gajeva pjesma Horvatov sloga i zjedinenje, poznatija po prvom dvostihu »Još Horvatska ni propala«, nastala 1832/33. Ideju za tu pjesmu Gaj je pronašao u rodoljubnoj poljskoj pjesmi Mazurka Dąbrowskog Józefa Wybickoga, najprije pjesmi poljskih legionara, a potom prihvaćenoj za nacionalnu himnu (»Jeszcze Polska nie zgineła…«). Gajevu budnicu uglazbio je F. Livadić, a prvi je put tiskana u Danici 1835. Motivi budnica svodili su se uglavnom na opisivanje hrvatske prošlosti, isticanje ljepota domovine i hrvatskog jezika. Pisane su najčešće jednostavnim osmeračkim stihom i patetičnim tonom te s obveznim refrenom. Budnice su pisali Lj. Vukotinović, D. Demeter i drugi preporoditelji. Srodna joj je davorija. |
|||
'''Budnice''' su domoljubne pjesme namijenjene buđenju nacionalnih osjećaja. Hrvatske budnice po uzoru na prvu, Gajevu budnicu "[[Još Hrvatska ni propala]]"<ref>http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac247.nsf/AllWebDocs/rea</ref> pjevaju o slavnoj narodnoj prošlosti, tužnoj sadašnjosti, ali izražavaju uvjerenje da je slabost [[Hrvatska|Hrvatske]] kratkotrajna i da će mladi [[Ilirski pokret|ilirski]] naraštaj učiniti domovinu opet velikom i snažnom. |
|||
Djela: "[[Horvatska domovina]]" [[Antun Mihanović|Antuna Mihanovića]], "[[Horvatov sloga i sjedinjenje]]" [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]], "[[Prosto zrakom ptica leti]]" Dimitrija Demetra, "[[Još Hrvatska ni propala]]" [[Ferdo Livadić|Ferde Livadića]]. |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
{{mrva-knjiž}} |
|||
[[Kategorija:Hrvatska književnost]] |
Inačica od 16. siječnja 2018. u 16:07
budnica, vrsta uglazbljene domoljubne lirske pjesme koja potiče nacionalne osjećaje. Osobito je bila popularna među hrvatskim preporoditeljima u razdoblju ilirskoga pokreta. Prototipom budnice u hrvatskoj književnosti smatra se Gajeva pjesma Horvatov sloga i zjedinenje, poznatija po prvom dvostihu »Još Horvatska ni propala«, nastala 1832/33. Ideju za tu pjesmu Gaj je pronašao u rodoljubnoj poljskoj pjesmi Mazurka Dąbrowskog Józefa Wybickoga, najprije pjesmi poljskih legionara, a potom prihvaćenoj za nacionalnu himnu (»Jeszcze Polska nie zgineła…«). Gajevu budnicu uglazbio je F. Livadić, a prvi je put tiskana u Danici 1835. Motivi budnica svodili su se uglavnom na opisivanje hrvatske prošlosti, isticanje ljepota domovine i hrvatskog jezika. Pisane su najčešće jednostavnim osmeračkim stihom i patetičnim tonom te s obveznim refrenom. Budnice su pisali Lj. Vukotinović, D. Demeter i drugi preporoditelji. Srodna joj je davorija.