Asonanca: razlika između inačica
→Primjeri asonance: Dodan sadržaj Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
|||
Redak 44: | Redak 44: | ||
Zvoni bijele psalme svojim zvonč'''i'''ć'''i'''ma,<br> |
Zvoni bijele psalme svojim zvonč'''i'''ć'''i'''ma,<br> |
||
Potajno kraj vrbe, gdje je star'''i''' ml'''i'''n. |
Potajno kraj vrbe, gdje je star'''i''' ml'''i'''n. |
||
⚫ | |||
* [[Dragutin Tadijanovic]], “Visoka žuta žita” |
|||
<blockquote><i> |
|||
K’’’a’’’d’’’a’’’ u rumene zore |
|||
Ili u j’’’asn’’’a jutr’’’a’’’ |
|||
Prol’’’a’’’zim |
|||
Poljim’’’a’’’ rosnim |
|||
Gdje ml’’’a’’’d vjetar njiše teške kl’’’a’’’sove |
|||
Visokog, žutog žit’’’a’’’,<br> |
|||
Iznen’’’a’’’d’’’a’’’ st’’’a’’’nem; |
|||
I gle! |
|||
Moje srce, od r’’’a’’’dosti, gl’’’a’’’sno kuc’’’a’’’ |
|||
K’’’a’’’o zl’’’a’’’t’’’a’’’n s’’’a’’’t. |
|||
⚫ | |||
Inačica od 12. ožujka 2019. u 20:13
Asonanca (asonancija) glasovna je figura koja nastaje ponavljanjem istih samoglasnika radi postizanja zvukovnog ugođaja, ritma ili glasovnih efekata.
Primjeri asonance
- Antun Gustav Matoš, „Jesenje veče”
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
- Dragutin Tadijanović, „Prsten”
Oni koji poznaju drago kamenje.Gotova je pjesma
O prstenu. O mojem ili tvojem prstenu?
- Dragutin Tadijanović, „Dugo u noć, u zimsku bijelu noć”
Dugo u noć, u zimsku bijelu noć
- Tin Ujević, „Visoki jablani”
Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi
Asonanca se može protegnuti kroz cijelu kiticu ili pjesmu. Ako se ponavlja na početku riječi, govorimo o glasovnoj anafori, a ako se ponavlja na kraju riječi, govorimo o glasovnoj epifori. Asonanca kao glasovna epifora:
- Antun Gustav Matoš, „Srodnost”
Đurđic, skroman cvjetić, sitan, tih i fin,
Dršće, strepi i zebe kao da je zima,
Zvoni bijele psalme svojim zvončićima,
Potajno kraj vrbe, gdje je stari mlin.
- Dragutin Tadijanovic, “Visoka žuta žita”
K’’’a’’’d’’’a’’’ u rumene zore Ili u j’’’asn’’’a jutr’’’a’’’ Prol’’’a’’’zim Poljim’’’a’’’ rosnim Gdje ml’’’a’’’d vjetar njiše teške kl’’’a’’’sove Visokog, žutog žit’’’a’’’,
Iznen’’’a’’’d’’’a’’’ st’’’a’’’nem; I gle! Moje srce, od r’’’a’’’dosti, gl’’’a’’’sno kuc’’’a’’’ K’’’a’’’o zl’’’a’’’t’’’a’’’n s’’’a’’’t.