Razlika između inačica stranice »Džudo«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 959 bajtova ,  prije 11 mjeseci
bez sažetka
{{wikipedizirati}}
{| class="infobox vcard" style="font-size:90%; width:21em; text-align:left;"
<tr><th style="text-align:center; font-size:120%;" class="fn n org" colspan="2">Džudo <br/>柔道
'''Džudo''' ([[japanski jezik|jap]]. 柔道), [[Japan|japanska]] [[borilačka vještina]] i [[Olimpijske igre|olimpijski]] [[šport]] nastao kao skup probranih tehnika iz [[džiju-džicu|džiju-džice]].
 
== Povijest džuda ==
[[File:Kano Jigoro.jpg|thumb|lijevo|Jigoro Kano]]
Džiju-džicudžica je u to vrijeme u [[Japan]]u bilo zajedničko ime za sve [[borilačke vještine]] (udaračke i hrvačke). Tada je osnivačOsnivač džuda – [[Jigoro Kano]] ([[1860]]. – [[1938]].), koji je savladao nekoliko stilova džiju-džicua, odlučio je uzeti ono najbolje od svakog stila i odbaciti nepotrebno. [[Jigoro Kano]] ([[1860]]. – [[1938]].) navršivši 18 godina počeo se baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina džiju-džicu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. Godine [[1882.]]. nakon što je stekao majstorskumajstorski titulunaslov u nekoliko vrsti džiju-džicua, odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
 
Sa svojih 9 učenika osnovao je Institut KodokanKōdōkan i razvijao ono iz čega će nastati džudo (na [[Japanski jezik|japanskom jeziku]] ''Nježni put''). Džudo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada [[Tokio|Tokija]] organizirala turnir "JudoDžudo Vs JuJutsuDžiju-džicu". Ukupno se održalo 15 mečeva, a džudaška ekipa uvjerljivo je pobijedila. Džudo je ubrzo postao dio japanskog školskog obrazovanja, a počeo se širiti i po cijelom svijetu. Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na [[OI 1964.|OI u Tokiju 1964]]. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na [[OI 1992.|OI u Barceloni 1992.]]
 
Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je [[''Međunarodna džudo federacije (IJF]])'' odredioodredila za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.<ref>[https://www.facebook.com/judobiokovo/posts/1109157135849357 ''Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila...''] Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref><ref>[http://www.judostudent.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=193%3Anova-pravila-suenja&Itemid=60 ''Nova pravila suđenja''] Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref>
Džudo je ušao u program Olimpijskih igara na [[OI 1964.|OI u Tokiju 1964]]. godine, i to samo za muškarce. Za žene je uveden tek na [[OI 1992.|OI u Barceloni 1992.]]
 
=== Osnivanje Kōdōkana ===
Od siječnja 2017. na snazi su nova pravila, koje je [[IJF]] odredio za primjenu u novom olimpijskom ciklusu, radi pojednostavljenje istih, da budu što lakša za razumjeti, te da borbe budu što atraktivnije.<ref>[https://www.facebook.com/judobiokovo/posts/1109157135849357 ''Od siječnja 2017. na snazi će biti nova pravila...''] Judo klub Makarska na Facebooku. 11. prosinca 2016. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref><ref>[http://www.judostudent.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=193%3Anova-pravila-suenja&Itemid=60 ''Nova pravila suđenja''] Judo klub Student Split. Pristupljeno 28. veljače 2017.</ref>
U veljači 1882, Kano je osnovao školu i Dojo za Ejšo-ji (永昌寺), u budističkom hramu i tadašnjem šintoističkom dijelu Tokija. Ijkubo, Kanov Kito-ryu instruktor, je bio prisutan tri dana nedeljno da bi pomogao u podučavanju i, mada je prošlo dvije godine prije nego što se hram mogao zvati imenom Kōdōkan (講道館, Kōdōkan, ''mjesto za razotkrivanje puta''), i Kano nije još bio dobio svoj Menkyo (免許, majstorski certifikat) u Kito-ryu, to se smatra osnivanjem Kōdōkana.
 
''Ejšo-ji Dojo'' je bio relativno mali, sačinjen od dvanaest strunjača u prostoru za vježbanje. Kano je primao rezidentne i nerezidentne studente, prvih dvoje su bili Tomita Tsunejiro i Širo Sajgo. U avgustu sljedeće godine, ovom paru su odobrene znanje ''shodan'', prve koje su date u bilo kojoj borilačkoj veštini.
 
== Oprema ==
Ljudi koji vježbaju džudo obično se nazivaju džudoke. Džudoke treniraju u specijalnoj vrsti [[kimono|kimona]] koja se zove '''džudogi''' (Gijudogi). naVeže japanskomse značiposebnim odjećadebelim pojasem (obi) koji odgovara džudokinom rangu.
Veže se posebnim debelim pojasem koji odgovara džudokinom rangu, a naziva se Obi.
 
== Ocjenjivanje znanja ==
Džudoke su rangirani u skladu sa svojim znanjem i rezultatima postignutim u borbama. Postoji 9 učeničkih ("''Kyu"'') i 10 majstorskih ("''Dan"'') s pripadajućim obojanim pojasevima.
 
{| border="1" cellpadding="2" cellspacing="0"
|}
 
=== Nastanak pojaseva ===
Prije nego što je Jigoro Kano stvorio džudo, učitelji su učenicima izdavali diplome (''Menkyo'') i svitke teksta koji su svjedočili o njihovom napretku. Kano je započeo moderni sistem kada je [[1883]]. dvojici svojih starijih učenika ([[Shiro Saigo|Shiru Saigou]] i [[Tsunejiro Tomita|Tsunejiru Tomiti]]) dodijelio status ''shodan''. No, ni tada nije bilo razlike u izgledu između njih dvojice i ostalih učenika, jer tada Kano još nije bio izmislio džudogi pa su učenici trenirali u tradicionalnim [[kimono|kimonima]].
 
[[1907]]. Kano je predstavio džudogi kakav poznajemo i danas te su se počeli upotrebljavati pojasevi, za početak samo bijeli i crni. Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u Parizu i uvidio je da učenici na zapadu brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.
 
Pojasevi druge boje su došli u upotrebu tek kad se džudo počeo prakticirati izvan Japana. Mikonosuke Kawaishi je počeo podučavati džudo u Parizu i uvidio je da učenici-zapadnjaci brže napreduju kada imaju razne boje pojaseva kao vizualni dokaz svoga znanja.
 
== Tehnike ==
Natjecateljski džudo se većinom bazira na tehnikama bacanjima (''nage-waza''), koje se dijele na ručne tehnike (''te-waza''), bacanja preko kuka (''koshi-waza'') i nožne tehnike (''ashi-waza''). Sastoji se i od tehnika u parteru (''katame-waza'') koje se dijele na držanja (''osaekomi-waza''), gušenja (''shime-waza'') i poluge na rukama (kansetsu-waza). Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom džudu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.
Sastoji se i od tehnika u parteru (''katame-waza'') koje se dijele na držanja (''osaekomi-waza''), gušenja (''shime-waza'') i poluge na rukama (kansetsu-waza).
Parter je prilično zanemaren u natjecateljskom džudu jer se, zbog atraktivnosti, borbe prekidaju vrlo brzo ako jedan od natjecatelja ne napravi značajan napredak.
 
Tehnike džuda se na treningu uče radeći "u prazno", s partnerom koji se "pušta" i u laganom sparingu s partnerom (''randori'').
 
Kao i u svim istočnjačkim vještinama tako i u džudo postoje kate. U Kodokan džudu ima 7 kata iako postoje još nekoliko koje se prakticiraju. Ono što je u katama u džudu drugačije od ostalih borilačkih vještina je to što se kate rade sa partnerom. Danas kada je džudo popularan olimpijski šport i borilačka vještina, sve veća popularnost pridaje se upravo ovom drugom dijelu među kojim spadaju i kate. Naime vježbanjem džuda kao vještine možemo se njime baviti bez dobnog ograničenja dok je športski dio faza koja ima svoje granice. Zato IJF (svjetska džudaška federacija), sa svojim članicama aktivno radi na promicanju džudaške kulture u svim segmentima koje on sadrži.
 
Kate su u biti zapisi određenih tehnika i principa na kojima su se tehnike izvodile i nastale a prema nekoj općoj podjeli možemo ih podijeliti u 5 grupa:
 

Navigacijski izbornik