Konzervacija Pompeja i Herkulanuma

Konzervacija Pompeja i Herkulanuma

Ovom članku ili jednom njegovom dijelu treba formatirati tekst. Tekst u članku treba estetski urediti.

Drevni Herkulanej (prvi plan), suvremeni Ercolano (sredina), i Vezuv (gore)

Pompeji i Herkulanej su nekada bili prosperitetni gradovi na obali Napuljskog zaljeva. Na povijest gradova utjecali su Grci, Oskanci, Etruščani, Samničani i na kraju drevni Rim.

Ovi su gradovi najpoznatiji po svojoj sudbini, jer oba su zatrpana u erupciji vulkana Vezuva 79. godine. Više od 1500 godina stajali su zakopani u vulkanskom pijesku, većim ili manjim komadima piroklastičnog materijala i blatu. Erupcija je gradove potpuno uništila, ali ih je i ironijom sudbine sačuvala za buduće naraštaje. Međutim, odmah po iskapanju istih počeo je i proces propadanja - kako zbog djelovanja prirodnih sila tako i zbog ljudske aktivnosti. Stare zidne slike izložene su svijetlu, dok građevine propadaju zbog erozije, izloženosti djelovanju vode, vjetra i sunca, ali i mikroorganizama, te biljaka. Ovima treba pribrojiti i štete od neprimjerenih rekonstrukcijskih zahvata, te krađe i vandalizma.

Kako kaže Henri de Saint-Blanquat:

»Druga je egzistencija grada započela njegovim ponovnim otkrićem u 18. stoljeću. Ali netom što su otkriveni počinje i novo propadanje Pompeja. Ne samo zbog iskapanja u 18. i ponovo 19. stoljeću, koja su često imala više veze s masakriranjem - koje li zgode u raznošenju skulptura i razvlačenju ispisanih brončanih ploča - već i stoga što su ostaci očuvani zahvaljujući katastrofalnoj eksploziji erupcije, sada opet izloženi suncu, kiši i vjetru, te vegetaciji i čovjeku... Pompeji trpe i od zagađenja, te najviše od štete izazvane ljudskom aktivnošću.«

Drevni je grad uključen u 1996 World Monuments Watch World Monuments Fund-a, te opet u 1998. i 2000. 1996. ova organizacija apelira da Pompeji "očajnički vape za obnovom" i poziva na izradu generalnog plana restauracije i interpretacije .

Ono je dobilo investiciju od 78 milijuna eura od EU za projekt čiji je cilj da se zaustavi i prevenira propadanje zgrada i ukrasnih i arhitektonskih elemenata.

Problemi konzervacije/restauracije

Prirodni

Dok je iskapanje vodilo ka obilju novih informacija o gradovima,te ondašnjem životu rimljana,isto je također dovelo do ponovnog pogubnog utjecaja elemenata . Neke su od ovih pojava nezaustavljive,no neke se mogu usporiti ili čak potpuno zaustaviti putem ljudske intervencije. Nažalost stanje raspoloživih sredstava zasada nije takvo da bi se sve moglo sačuvati. Procjenjuje se da bi bilo potrebno oko 335 milijuna američkih dolara,i to samo za radove u Pompejima.

U 2010. i 2011. godine, nasilne oluje i obilne kiše uzrokovali djelomičnog kolapsa mjestu. Zato ovaj projekt želi zaštititi arheološko područje Pompeja i njegovu važnu baštinu povijesnog drevnog rimskog blaga koje danas pomaže rastu teritorija kroz kulturni turizam.

Starenje

Pompeji i Herkulanum iskapaju se stoljećima (iskapanja počinju 1738 u Herkulanumu, i opet 1748), a svi su iskopane strukture vremenom zahvaćene općim propadanjem. Kako su brojne građevine u erupciji oštećene, iskapanje ih jeostavilo nestabilnim. Primjer su gradske zidine u Pompeji.

Freska s prkazom djevojačke inicijacije u kult Dioniza,na istoj su kako oštećenja od erupcije,tako i od svijetla po iskapanju.Upotreba bljeskalice je kod fotografiranja zabranjena.

Svjetlost

Zidne slike i skulpture u oba su grada odlično očuvane, te su sačuvale puno detalja i boje.

Nažalost, u vrijeme iskopavanje, slike počinju blijediti zbog sunca, te također postaju i sve lomljivije, te se skidaju s zidova. Ovome doprinosi i fotografiranje uz pomoć bljeskalica. Međutim, ovi problemi lako se kontrolitaju jednostavnim konzervatorskim postupcima: stare organske metode su se već dokazale kao uspješne, a i moderniji postupci također su djelotvorni - korištenje aluminija i plastike daje čak i bolje rezultate. Nadalje, načinjene su i brojne detaljne reprodukcije nekih od djela, poput Aleksandova mozaika iz Faunove kuće. Nažalost nisu sve poduzete mjere bile uvijek djelotvorne, neke su dapače i doprinijele propadanju. Primjerice zaštitna kućišta od pleksiglasa načinjena su za zaštitu fresaka i grafita, no pod istima se kondenzirala vlaga te tako štetila podlozi istih.

Biljke i životinje

Kampanija, regija u kojoj se nalaze oba grada, vrlo je povoljne klime i plodnoga tla. Tako da brojne biljke rastu i na samom arheološkom nalazištu. Henri de Saint-Blanquat identificirao je 31 parazitsku biljku u Pompejima, koje nakon rasta na ogoljenom tlu, svojim širenjem napadaju okolne građevine, te štete mozaicima i pločicama. Poseban je problem bršljan, koji osim što svojim rastom uništava zidove, još ga i dodatno potkopava svojim korijenjem.

Veliki problem su i psi lutalice, te u Herkulanumu golubovi.

Ulica u Pompejima,zgrade lijevo pokazuju znakove propadanja zbog djelovanja biljaka,naslage na pločniku znak su erozije zbog djelovanja pješaka.

Ljudski faktor

Ljudska aktivnost, bilo slučajna ili namjerna, ključni je element u propadanju oba nalazišta, još od prvih iskapanja.

Rana iskapanja i turizam

Suvremeno iskapanje ruševina započelo je 1748. Nakon toga prirodne pojave i turizam počeli su uzimati danak. Budući da je održavanje lokacije od 109 hektara (još 50 jutara pod zemljom) uvijek bilo "nepravilno i nedovoljno", rekao je g. Guzzo, Pompeji pate. "Stanje očuvanosti se smanjilo i nastavit će se smanjivati, uvijek brže", rekao je. "Rušenje zidova je neizbježno."

Turizam

Ironično, kako je broj posjetitelja nezaustavljivo rastao, područje koje im se otvorilo postupno se smanjivalo. Od 44 hektara (108 hektara) Pompeja do sada otkrivenih - oko dvije trećine ukupne površine grada - manje od četvrtine sada je dostupno javnosti, a od 64 spomenika, vila i kuća otvorenih 1956. godine, samo 16 sada se može vidjeti i iznutra.

Krađa

No, njegov položaj izvan gradskih zidina znači da danas to područje ne uživa zaštitu kao grad. A to znači da je osjetljiv na kriminalce.

Iskapanjima 1907. – 1908. otkriveno je 15 soba velike vile. No, budući da su ljudi znali da tamo ima ruševina, posljednjih su godina viđeni ilegalni tuneli i pljačkana imanja. Tuneli su uništili dio obodnih zidova i oštetili žbuku. Ukradeni su i artefakti.

Restauracija srušene Kuće gladijatora

To je lokacija na kojoj su borci imali prostor za treninge.

Zgrada stara 2.000 godina, nakon urušavanja 2010. godine, ponovo je otvorena za posjete. Stručnjaci su imali mnogo posla tokom osmogodišnje restauracije zbog oštećenja freski koje su krasile mjesto gdje su gladijatori trenirali prije borbi u drevnom gradu.

Zgrada je također pretrpjela teška oštećenja i zbog savezničkih bombardiranja iz Drugog svjetskog rata.

Ponovno je otvorena za posjete.

Konzervacijski projekti

Od 2015. godine arheološki park Pompeji ima opsežan plan praćenja i održavanja radi zaštite svojih zgrada, umjetnina i artefakata od propadanja. Od tada lokalitet je postavio i digitalnu arhivu s podacima o održavanju koje je provedeno i naknadnim pregledima.

Dodatna literatura

• Zarmati, Louise. 2005. Heinemann ancient and medieval history: Pompeii and Herculaneum. Heinemann. ISBN 1-74081-195-X
• Hurley, Toni. 2005. Antiquity 3. Oxford University Press. ISBN 0-19-551687-7. Inačica izvorne stranice arhivirana 17. rujna 2006. Pristupljeno 14. listopada 2012.
• Allison, Penelope. 2004. Pompeian Households: An Analysis of the Material Culture. Cotsen Institute of Archaeology. ISBN 0-917956-96-6. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. veljače 2007. Pristupljeno 14. listopada 2012.

Vanjske poveznice

• World Monuments Fund, Conservation in the Shadow of Vesuvius: a Review of Best Practices / Conservazione all’ombra del Vesuvio: un esame delle migliori pratiche, 2003.
• Challenge of Saving Antiquities
• History of the Management of Pompeii and Herculaneum