Celal Bayar: razlika između inačica
iw + slike + sitni ispravci |
dopune |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Slika:Celal bayar.jpg|right|thumb| |
[[Slika:Celal bayar.jpg|right|thumb|'''Celal Bayar''']] |
||
'''Mahmut Celal Bayar''' ([[16. svibnja]] [[1883]]. - [[22. kolovoza]] [[1986]].), turski [[političar]], [[državnik]] i treći [[predsjednik]] Turske. |
'''Mahmut Celal Bayar''' ([[Umurbey]], [[16. svibnja]] [[1883]]. - [[Istanbul]], [[22. kolovoza]] [[1986]].), turski [[političar]], [[državnik]] i treći [[predsjednik]] Turske. |
||
Rodio se u Bursi kao sin vjerskog vođe i učitelja. Nakon završenih [[škola]], zapošljava se kao sudski, a kasnije i bankovni činovnik. |
Rodio se u Bursi kao sin vjerskog vođe i učitelja. Nakon završenih [[škola]], zapošljava se kao sudski, a kasnije i bankovni činovnik. |
||
| Redak 13: | Redak 13: | ||
Bio je otac troje djece. Umro je u [[Istanbul]]u u dobi od 103 godine |
Bio je otac troje djece. Umro je u [[Istanbul]]u u dobi od 103 godine |
||
{{DEFAULTSORT|Bayar, Celal }} |
|||
[[Kategorija:Turski predsjednici]] |
|||
[[ar:محمود جلال بايار]] |
[[ar:محمود جلال بايار]] |
||
Inačica od 4. studenoga 2007. u 14:28
Mahmut Celal Bayar (Umurbey, 16. svibnja 1883. - Istanbul, 22. kolovoza 1986.), turski političar, državnik i treći predsjednik Turske.
Rodio se u Bursi kao sin vjerskog vođe i učitelja. Nakon završenih škola, zapošljava se kao sudski, a kasnije i bankovni činovnik. 1908. godine priključuje se Komitetu za jedinstvo i progres, te se žestoko protivi zakonima koje je donio sultan. Nakon što je uspostavljena republika, obnašao je niz funkcija, a bio je i savjetnik Ismeta Inönüa, ali se kasnije s njim razišao. Velika turska narodna skupština izabrala ga je za predsjednika te je on 22. svibnja 1950. stupio na tu dužnost. Ponovno je izabran na izborima 1954. i 1957. godine. S vlasti je srušen kad je vojska izvela puč 27. svibnja 1960. godine. 15-ero ljudi, među njima i on, odvedeni su na otok u Mramornom moru. Tamo su neki osuđeni na smrt, a drugi na doživotni zatvor. Pomilovan je 1966. godine, a 1974. vraćena su mu politička i građanska prava. Odbio je doživotno mjesto u Senatu, jer je smatrao da samo netko tko je izabran može predstavljati narod. Bio je član Republikanske Narodne stranke, a kasnije je osnovao Demokratsku stranku. Bio je otac troje djece. Umro je u Istanbulu u dobi od 103 godine