Mramorno more
Mramorno more | |
---|---|
More • rubno more | |
Satelitski snimak Mramornoga mora | |
Zemljovid Mramornoga mora | |
Položaj | |
Koordinate | 40.75°0′0″N 28°0′0″E / 40.75000°N 28.00000°E |
Smještaj | Između Europe i Azije |
Države | |
Fizikalne osobine | |
Površina | 11655 km2 |
Duljina | 282 km |
Širina | 80 km |
Dubina | |
• Prosječna | 290 m |
• Najveća | 1355 m |
Duljina obale1 | 928 km |
Zapremina | 3378 km3 |
Salinitet | 22 ‰ |
Rijeke i otoci | |
Površina slijeva | 30562 km2 |
Pritoci | Granik, Simav |
Otoci | 32 |
1 Duljina obale nije dobro definirana mjera.
|
Mramorno more (na turskom, Marmara Denizi, na grčkom, Θάλασσα του Μαρμαρά ili Προποντίδα, Propontida) unutarnje je more između Europe i Azije i predstavlja dio euroazijske unutarnje granice. Ovo je more preko Dardanela povezano s Egejskim morem, a Bosporom (Carigradski prolaz) s Crnim morem.
Od Galipolja do Izmira more je dugo 282 km i 80 km široko. U blizini obale je duboko uglavnom samo 50 m, dok je na najdubljim mjestima i više od 1300 m. Površina Mramornog mora iznosi 11 655 km², od čega 182 km² otpada na otoke. Na istoku se nalazi Izmirski zaljev, a na jugoistoku Mudanjski zaljev. Mramorno more dobilo je ime po otoku koji se u njemu nalazi i zove se Mramorni otok (u staro vrijeme Prokonnesos). Otok je dugačak 21 km i širok 10 km, a površina mu je oko 130 km². Pored poznatog bijelog mramora (otuda i porijeklo imena) na otoku se proizvodi vino, žitarice i masline.
Mramorno more služi i kao regulator količine vode kojom više velikih rijeka pune Crno more a kroz Mramorno more te vode otjeću u Sredozemno more. Razina vode u Crnom moru je viša od onoga u Egejskom, zbog čega je prisutno neprekidno strujanje pod površinom kroz sustav turskih tjesnaca.
Naziv[uredi | uredi kôd]
Mramorno more je dobilo ime po najvećem otoku koji je smješten na njegovoj južnoj strani, nazvanom Mramorni otok jer je bogato nalazištima mramora (grčki grc. μάρμᾰρον (mármaron) "mramor").[1]
U klasičnoj antici bio je poznat kao Propontis, od grčkih riječi pro (ispred) i pontos (more) zbog toga što su stari Grci njime plovili kako bi stigli do Crnog mora kojeg su zvali Pontos.
Mitologija[uredi | uredi kôd]
U grčkoj mitologiji, oluja na Propontidi vratila je Argonaute na otok koji su prethodno napustili, a kojim je vladao kralj Kizik. Ne prepoznavši ih, kralj ih je zamijenio za svoje neprijatelje Pelazge pa ga je Jazon u sukobu ubio.[2]
Geografija i hidrologija[uredi | uredi kôd]
Površinski salinitet Mramornog mora u prosjeku iznosi oko 22 promila, što je nešto više od onog u Crnome moru, ali samo oko dvije trećine onog u većini oceana. Slično kao u Sredozemnome moru, voda je puno slanija pri dnu mora s prosječnom slanošću od oko 38 promila. Ova slana voda visoke gustoće ne diže se na površinu kao što je slučaj s Crnim morem. Dotok vode iz rijeka Susurluk, Biga (Granicus) i Gönen također smanjuju salinitet mora, iako s manjim učinkom nego što to čine velike rijeke koje se ulijevaju u Crno more. Gotovo sve ove rijeke teku iz Anatolije, osim manjih tokova iz Trakije koja otječe prema jugu.
Južna obala mora je jako razvedena i tu su smješteni najznačajniji zaljevi, Izmitski zaljev (tur. İzmit Körfezi), zaljev Gemlik (tur. Gemlik Körfezi), zaljev Bandırma (tur. Bandırma Körfezi) i Erdečki zaljev (tur. Erdek Körfezi).
Otoci[uredi | uredi kôd]
Dvije su glavne skupine otoka u Mramornome moru. Na sjeveru se nalaze Prinčevski otoci, otočje koje čini niz naseljenih otoka Kınaliada, Burgazada, Heybeliada, Büyüyada i Sedef Adası i nekoliko nenaseljenih otoka Sivriada, Yassıada, Kaşıkadası i Tavşanadası. Naseljeni otoci lako su dostupni trajektom s europske i azijske obale Istanbula, a cijelo otočje čini dio istanbulske konurbacije.
Na jugu se nalaze Mramorni otoci, otočje koje čini istoimeni Mramorni otok i tri druga naseljena otoka Avşa, Paşalimanı i Ekinlik , te sedamnaest uglavnom nenaseljenih otoka uključujući i zatvorski otok Imralı čiji je najpoznatiji zatvorenik od 1999. bio je vođa PKK Abdullah Öcalan. Ovi otoci leže unutar pokrajine Balıkesir i najlakše su dostupni iz Tekirdağa u Trakiji ili Erdeka na južnoj obali Mramornog mora. Tijekom ljeta dodatni trajekti putuju iz središta Istanbula do otoka Avşa i Mramornog otoka kao podrška rastućem turističkom prometu.
Postoji i nekoliko pojedinačnih otoka u Mramornom moru kao što je Koç Adası kod Tuzle, koji je u privatnom vlasništvu obitelji industrijalaca Koç.
Potresi[uredi | uredi kôd]
Sjevernoanatolski rasjed prolazi ispod Mramornog mora i njegovo je pomicanje izazvalo je nekoliko velikih potresa, poput onih u Izmitu i Düzceu u kolovozu i studenome 1999. godine. Potres iz kolovoza 1999. obično se naziva Marmarskim potresom jer je njegov epicentar bio točno ispod mora, a većina mjesta koja su bila najgore pogođena potresom i cunamijem koji je uslijedio nalazila se duž njegove obale.[3]
Okoliš[uredi | uredi kôd]
Tijekom oluje u Mramornom moru 29. prosinca 1999. ruski naftni tanker Volgoneft prelomio se na dva dijela ispustivši više od 1500 tona nafte u more.[4]
Godine 2021. obale Mramornog mora bile su unakažene morskom sluzi čiji je uzrok barem djelomično izazvan ispuštanjem neobrađenog organskog otpada u vodu.[5]
Opseg[uredi | uredi kôd]
Međunarodna hidrografska organizacija definira granice Mramornoga mora na sljedeći način:[6]
Na zapadu: Granica Dardanela u Egejskom moru [crta koja spaja Kum Kale (26°11'E) i rt Heles].
Na sjeveroistoku: Crta koja spaja rt Rumili s rtom Anatoli (41°13′N).
Galerija[uredi | uredi kôd]
-
Bospor s Istanbulom u pozadini
-
pogled na mramorno more iz Istanbula
-
Mramorno more i otok Yassıada
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Liddell, Henry George; Scott, Robert. A Greek-English Lexicon. Henry Stuart Jones and Roderick McKenzie. Perseus. Pristupljeno 12. siječnja 2009.
- ↑ Parada, Carlos. Greek Mythology Link. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. veljače 2002. Pristupljeno 30. travnja 2001.
- ↑ Marmara earthquake: 20 years on | IFRC. www.ifrc.org (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2022.
- ↑ Otay, Emre N; Yenigün, Orhan. Siječanj 2001. The Volgoneft-248 Oil Spill in the Marmara Sea. ResearchGate (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 25. listopada 2022. Pristupljeno 16. lipnja 2023.
- ↑ Impact of mucilage in Marmara Sea to be less harsh: Expert - Türkiye News. Hürriyet Daily News (engleski). Pristupljeno 1. kolovoza 2022.
- ↑ Limits of Oceans and Seas (PDF) 3rd izdanje. International Hydrographic Organization. 1953. Pristupljeno 28. prosinca 2020.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Literatura[uredi | uredi kôd]
- (engl.) Okay, Nilgun; Okay, Aral I. (2002.): Tectonically induced Quaternary drainage diversion in the northeastern Aegean, Journal of the Geological Society, br. 159., London: Geological Society, str. 393. – 399., ISSN 0016-7649
- (engl.) Lee B.-S.; Bullister J. L.; Murray J. W.; Sonnerup R. E.; ur. Bacon M. P. (2002.): Anthropogenic chlorofluorocarbons in the Black Sea and the Sea of Marmara, Deep-Sea Research: I. Oceanographic Research Papers, br. 49., Amsterdam: Elsevier, str. 895. – 913., DOI:10.1016/S0967-0637(02)00005-5
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Mramorno more |