Anžuovi otoci

Izvor: Wikipedija
Anžuovi otoci
rus. Анжу Oстрова
jakutski: Анжу Aрыыларa
Otočje
Satelitska snimka otočja
Zemljovid Novosibirskih otoka kojima pripadaju Anžuovi otoci
Položaj
Koordinate75°31′42″N 143°27′32″E / 75.528356°N 143.458874°E / 75.528356; 143.458874
SmještajJakutija
Država
MoreLaptevsko more i Istočnosibirsko more
OceanArktički ocean
OtočjeNovosibirski otoci
Fizikalne osobine
Površina29000 km2
Broj otoka3 velika, mnogo manjih
OtociBelkovski, Koteljni, Novi Sibir
Najviši vrhMalakatyn-Tas, 374 m
Anžuovi otoci na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga
Anžuovi otoci
Anžuovi otoci
Anžuovi otoci na zemljovidu Dalekoistočnog saveznog okruga
Zemljovid

Anžuovi otoci (rus. Анжу Oстрова, jakutski: Анжу арыылара) su zemljopisna podgrupa Novosibirskih otoka. Nalaze se između Laptevskog mora i Istočnosibirskog mora u ruskom Arktičkom oceanu. Ukupna površina otoka je oko 29.000 km2.[1]

Ova otočna skupina je praktički nenaseljen prostor. Upravno pripada ruskoj republici Jakutiji.

Geografija[uredi | uredi kôd]

Glavni otoci Anžuovih otoka su:

Uz ova 3 najveća, u otočju je i poveći broj manjih otoka, uz obalu 3 najveća.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Ruski trgovac Ivan Ljahov vjerojatno je prvi Europljanin koji je 1772. – 1774. posjetio otok Koteljni. Jakov Sanikov je 1805. otkrio otok Fadejevski, a 1808. – 1810. zajedno s Matvejem Gedenštromom je istraživao i kartografirao otoke. Anžuovi otoci nazvani su po ruskom istraživaču Pjotru Anžuu, koji je 1820. godine kartografirao područje.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. http://www.infoplease.com/encyclopedia/world/new-siberian-islands.html
  2. Životopis Pjotra Fjodoroviča Anžua. Projekt "Hronos" (ruski). Pristupljeno 25. prosinca 2013.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Anžuovi otoci