Povelja Kulina bana

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Povelja Kulina bana

Povelja bosanskog bana Kulina je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najznačajnijih dokumenata bosanskohercegovačke povijesti. Napisana je 29. kolovoza 1189. godine arvaticom na jeziku u kojem preteže hrvatski jezik nad crkvenoslavenskim, s dijelovima na latinici napisanima latinskim jezikom, i kao takva zaslužuje pozornost ne samo kod povjesničara, nego i jezikoslovaca. Njome je tadašnji bosanski vladar ban Kulin, koji ju je napisao dubrovačkom knezu Gervaziju ili Krvašu, regulirao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, dajući dubrovačkim trgovcima slobodu trgovanja u Bosni bez ikakvih nadoknada. To je prvi diplomatski dokument izdan od strane jednog vladara Bosne vladaru, tj. knezu druge države. Prijevod povelje glasi:

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.

Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.


Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

Transkript[uredi VE | uredi]

Povelja Kulina bana iz 1189. god., noviji prijepis.
U ime Oca i S(i)na i s(ve)toga D(u)ha.
Ja ban bos'nski Kulin prisezaju tebЪ kneže Krvašu i vsЪm građam Dubrovčam pravi prijatelj biti vam od selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm živ.
Vsi Dubrovčane kire hode po mojemu vladanju trgujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov vЪrov i pravim sr(d)cem držati je bez vsakoje zledi razvЪ što mi kto da svojov voljov poklon. I da im ne bude od moih čestnikov sile I do kolЪ u mene budu dati im svЪt i pomoć jajire i sebЪ kolikore moge bez vsega zloga i primisla.
Tako mi b(og) pomagaj i sie s(ve)t(o) evanđelje.
Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov banov od roždstva K(risto)va tisuća i sto i os'mdeset i devet IЪt, mЪseca avgusta u d'vedesete i deveti d'n', usЪčenje glave Ivana Kr'stitelja.

Prijevod povelje[uredi VE | uredi]

U ime Oca i Sina i Svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.

Povelja danas[uredi VE | uredi]

Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka; dva se nalaze u Dubrovačkom arhivu u Dubrovniku, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću danas se nalazi u posjedu Ruske akademije znanosti i umjetnosti u Sankt-Peterburgu. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. Bosna i Hercegovina je uputila zahtjev za njen povratak, no Rusija je odbila zahtjev smatrajući kako je je taj primjerak Povelje Kulina bana po svim pravnim uzusima njihovo vlasništvo.

Pokušavajući odrediti odnos između triju sačuvanih primjeraka Povelje Kulina bana povjesničari su formulirali objasnidbene obrasce: izvornik, stariji i noviji prijepis. Naime, vjeruje se kako je samo jedan od triju primjeraka original, i to onaj ruski primjerak, a da su dva primjerka u Dubrovniku stariji i noviji prijepisi. Primjerci povelje se i danas tako zovu, iako se znanstvenici nikada do kraja nisu usuglasili po pitanju koji je primjerak izvornik, a koji su prijepisi. Problemu identificiranja izvorne Povelje značajno su pridonijeli povjesničari Gregor Čremošnik i Josip Vrana. Gregor Čremošnik je tvrdio da je original povelje Kulina bana danas u Dubrovniku, te da je to zapravo ranije pogrješno definirani stariji prijepis (koji ima devet redova latinskoga teksta). Najstarije mišljenje, da je petrogradski primjerak original, zastupao je Josip Vrana, čime nisu poništene pretpostavke Gregora Čremošnika.

Novija istraživanja pokazuju da je veoma moguće da je Povelja izvorno pisana u više primjeraka, što je bio običaj kod službenih dokumenata. Milko Brković svojom analizom upotpunjuje Čremošnikovo mišljenje, ali napominje da nije ni važno koji je od tri primjerka izvoran, jer su sva tri primjerka nastala u približno isto vrijeme, pa su time svi originali. Temelj Brkovićeve postavke je dvojezičnost (hrvatski na arvatici i latinski) po kojoj su ovakve povelje rađene najčešće u četiri primjerka, po dvije za obje strane, s time da danas od četiri napisana imamo samo tri sačuvana dokumenta.

Povodom Dana Kantona Sarajevo i 60 godina Istorijskog arhiva Sarajevo, početkom svibnja 2009. godine bilo je planirano da se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu izloži Povelja Kulina bana, točnije jedan od njena tri sačuvana "izvornika" iz Dubrovačkog arhiva [1]. Državni arhiv u Dubrovniku je 2006. na posudbu Mađarskoj dao povelju ugarsko-hrvatske kraljice Marije iz 1384. godine, no Hrvatsko arhivsko vijeće, kao savjetodavno tijelo ministra kulture Bože Biškupića, odbilo je dati suglasnost da se iz Dubrovačkog arhiva u Sarajevo na 15 dana pošalje Kulinova povelja te je ponudilo kopiju, što su u Sarajevu odbili[2]. Nakon što Hrvatsko arhivsko vijeće nije prihvatilo ovu inicijativu, ravnatelj Državnog arhiva u Dubrovniku, Ivo Orešković, podnio je ostavku na tu dužnost kao osobni čin koji nije želio dodatno komentirati.[3]

Izvori i bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Gregor Čremošnik, Original povelje Kulina bana, GZM, Nova serija 12, Sarajevo 1957., 192.-215.
  2. Josip Vrana, Da li je sačuvan original isprave Kulina bana, Radovi Staroslavenskog instituta 2, Zagreb 1955., 5.-56.
  3. Josip Vrana, Koji je od triju sačuvanih primjeraka original iprave Kulina bana?, Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4, Zagreb 196.1, 73.-86.
  4. Milko Brković, Srednjovjekovne latinske isprave bosanskih vladara izdane u Dubrovniku, Anali Zavoda za historijske znanosti JAZU 28, Zadar 1990., 41.-61.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Povelja Kulina bana