Prav, Jav i Nav

Izvor: Wikipedija
Prav, Jav i Nav u prikazu prema Inglističkoj kozmologiji, uz četvrti koncept, Slav, značenja „slava”. Prema inglizmu, ta četiri koncepta predstavljaju četiri svijeta života, dok prsten predstavlja krug života koji prolazi kroz različite svjetove.[1]

Prav, Jav i Nav tri su svijeta ili tri odlike svemira opisane u prvom poglavlju Knjige Svjetla, knjige neopoganskog pokreta vedskoga slavizma koja opisuje kozmogoniju toga vjerovanja,[2] te u Velesovoj knjizi, krivotvorini Jurja Miroljubova iz 19. ili 20. stoljeća o slavenskom poganstvu.[3] Dio su suvremenoga neopoganskoga Rodnovjerja. Stariji izvori o slavenskoj kozmologiji opisuju isključivo koncepte Java i Nava, slično taoističkim idejama jina i janga, dok Prav nije posvjedočen prije objave Velesove knjige.[4][5]

Doslovno tumačenje riječi Prav, Jav i Nav jest 'ravno',[6] 'java, zbilja'[7] i 'pakao'.[8]

Ebbo (oko 775. – 20. ožujka 851.), svojevremeni nadbiskup Reimsa, zabilježio je da se bog Triglav povezuje s ujedinjenjem triju svjetova, neba, zemlje i podzemlja, zbog čega se u Rodnovjerju Triglav često navodi kao simbol jedinstva Prava, Java i Nava.[9]

Povijest koncepta[uredi | uredi kôd]

Velesova knjiga, prva ploča:

праве бо есь невідомо уложена дажьбом, а по ньяко пря же ся теце яве і та соутворі живо то нашо а токо лі одіде сьмртье есь явь есь текоуща а творено о праві наве нбо есте по тоія до те есте нава а по те есте нава а в праві же есте явъ[10]

Prema interpretaciji Aleksandra Asova, koji je popularizirao Velesovu knjigu, iz 1992. godine, to znači:

Što je stvorio Dažbog u Pravu, ne znamo. I zato što se ova bitka, koja nam daje život, odvija u Javu, ako ga napustimo, čeka nas smrt. Jav je sadašnje, ono što Prav stvara. Nav je ono što tek dolazi i ono što je prije bilo. A u Pravu se nalazi Jav.

Prema neopoganskim vjerovanjima, smrt kao takva ne postoji. Ono što postoji jest stanje u zagrobnom životu, u kojemu osoba ne gubi svijest, nego čeka reinkarnaciju u Nav, slično grčkomu Hadu. Nakon tjelesne smrti osoba može ostati u Javu kao zaštitnik živih: čur ili domovoj. Mogu prijeći na Velesove doline u Navu, čekati svoju sudbinu, ili biti zadani bogovima i herojima u Iriju (dijelu Prava) kako bi načinili sudbinu drugih svjetova. Svijet Java prema toj predaji pripada ljudima i oni mu određuju sudbinu.[11]

Neopoganstvo[uredi | uredi kôd]

Prateći primjer Velesove knjige, mnogi suvremeni pratitelji Rodnovjerja ili drugih neopoganskih vjerovanja Slavena Prav opisuju kao univerzalni ili „Nebeski zakon”, koji uspostavlja vrhovni bog Rod (koji u slavenskoj teologiji predstavlja ljudski rod kao takav), a koji upravlja i drugim dvjema hipostazama: Javom i Navom.[12][13][14][15] Istovjetno se koncipira kao svijet bogova koji stvaraju bića prema vrhovnom zakonu, a ta bića „sačinjavaju” Roda. Jav se smatra svijetom materije i naličja, to jest sada i ovdje. Nav se zatim drži svijetom ljudskih predaka, duhova i sjećanja na prošlost te projekcije budućnosti. Time predstavlja tijek vremena.[16]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Явь, Навь, Славь, Правь [Yav, Nav, Slav, Prav]. Derzhava Rus. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2017.
  2. Kubisa, Tomáš. 2023. Vedic Slavism in Slovakia : ideology and practice. Religio. 31 (1): [81]–101. doi:10.5817/rel2023-1-6. ISSN 1210-3640 |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  3. Творогов О. В. Что же такое Влесова книга? // Русская литература. — М., 1988. — № 2. — С. 77–102.
  4. Творогов О. В. . Влесова книга. // Труды отдела древнерусской литературы. — Т. 43. — 1990. — C. 245.
  5. Schnirelmann. 2017. Obsessed with Culture: The Cultural Impetus of Russian Neo-Pagans. Rountree, Kathryn (ur.). Cosmopolitanism, nationalism, and modern paganism. Palgrave studies in new religions and alternative spiritualities. Palgrave Macmillan. Bakingstoke. str. 87–108. ISBN 978-1-137-57040-6
  6. prav | Hrvatski jezični portal. hjp.znanje.hr. Pristupljeno 13. siječnja 2024.
  7. java | Hrvatski jezični portal. hjp.znanje.hr. Pristupljeno 13. siječnja 2024.
  8. nav | Hrvatski jezični portal. hjp.znanje.hr. Pristupljeno 13. siječnja 2024.
  9. Изведник - язычники отвечают. web.archive.org. 28. siječnja 2020. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. siječnja 2020. Pristupljeno 13. siječnja 2024.CS1 održavanje: bot: nepoznat status originalnog URL-a (link)
  10. Quote according to the edition of Oleg Tvorogov,Tvorogov 2004. Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFTvorogov2004 (pomoć) broken down into words and sentences.
  11. Prokofiev; Filatov; Koskello. 2006. „Slavic and Scandinavian paganism and Wicca". Bourdeaux, Michael; Filatov, Sergej Borisovič (ur.). Rerichovskoe dviženie, fedorovskoe dviženie (religiozno-filosofskoe dviženie Nikolaja Fedorova), jazycestvo, novye religioznye dviženija. Logos. Moskva. ISBN 978-5-98704-057-7
  12. Ivakhiv, Adrian. Studeni 2005. Nature and Ethnicity in East European Paganism: An Environmental Ethic of the Religious Right?. The Pomegranate (engleski). 7 (2): 194–225. doi:10.1558/pome.2005.7.2.194. ISSN 1528-0268
  13. Ivakhiv. 2005. "The Revival of Ukrainian Native Faith". Strmiska, Michael F. (ur.). Modern Paganism in world cultures: comparative perspectives. Religion in contemporary cultures series Nachdr. izdanje. ABC-Clio. Santa Barbara, Calif.. str. 209–239. ISBN 978-1-85109-608-4
  14. Laruelle, MarlèNe. Travanj 2008. Alternative identity, alternative religion? Neo‐paganism and the Aryan myth in contemporary Russia. Nations and Nationalism (engleski). 14 (2): 283–301. doi:10.1111/j.1469-8129.2008.00329.x. ISSN 1354-5078
  15. Aitamurto, Kaarina. 2016. Paganism, traditionalism, nationalism: narratives of Russian Rodnoverie. Studies in contemporary Russia. Routledge. Abingdon. str. 66–67. ISBN 978-1-4724-6027-1
  16. Rabotkina, S. 3. listopada 2013. Світоглядні та обрядові особливості сучасного українського неоязичництва. Епістемологічні дослідження в філософії, соціальних і політичних науках (ukrajinski). 4 (23): 237–244. ISSN 2618-1282