Pravedni kalifi

Izvor: Wikipedija

Pravedni kalifi, Ispravni kalifi ili Rašiduni (arp. الخلفاء الراشدون, trans. Hulefau-rašidun) termin je u sunitskom islamu koju označuje četvoricu kalifa koji su vladali nakon smrti Muhameda. To su (poredani po slijedu vladavine):

Imena su dobili jer su bili model muslimanskih vođa po viđenju Sunita. Ovo je bila opće prihvaćena terminologija u svijetu jer je sunitsko shvaćanje islama dominantno shvaćanje. Šijiti smatraju da su prva trojica uzurpirali vlast, po njima prvog ispravnog kalifa, Alije.

Svi su bili Muhamedovi ashabi i njegovi rođaci. Kćeri Ebu Bekra i Omera su bile udate za Muhameda, a tri njegove kćerke su bile udane za Osmana i Aliju. Također spadaju u grupaciju od 10 ashaba za koje je Muhamed rekao da im je Alah (Bog) obećao Dženet (Raj) za vrijeme njihovog života.

Tokom vladavine ove četvorice kalifa osvojena su brojna područja i kalifat nekoliko je puta povećan.

Šiitsko shvaćanje[uredi | uredi kôd]

Po šiitskom shvaćanju islama prvi kalif trebao je biti Alija jer vjeruju da je Alah naredio Muhamedu da odabere Aliju za svoga nasljednika.

Manjinska shvaćanja[uredi | uredi kôd]

Neki uključuju i Hasana ibn Alija, sina Alije kao petog pravednog kalifa, dok neki čak i ne smatraju da je on uopće bio kalif u pravom smislu. Šiiti smatraju da je on drugi imam.

Po haridžijskom shvaćanju, samo Ebu-Bekr i Omer pripadaju pravednim kalifima.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]