Ali

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Većina šijita vjeruje da je Ali pokopan u džamiji u Nedžafu

Ali (arap.: علي بن أﺑﻲ طالب)‎ je kod sunita poznat kao četvrti od četiri pravedna kalifa. Šijiti ga smatraju prvim imamom i prvim pravim kalifom. Ali je bio Muhamedov rođak, a kasnije je oženio Muhamedovu kćer Fatimu. Ali je prvi muškarac koji je prihvatio islam. Bio je kalif od 656. do 661., a šijiti ga smatraju imamom od 632. do 661.

Rođenje[uredi VE | uredi]

Rođen je u Hijazu, regiji središnje zapadne Arabije. Kada je Alijina majka bila trudna imala je čudne snove. Ulaskom u svetilište u Meki dogodili su se čudni događaji sa zidovim svetišta, pa po predaji nije mogla tri dana izaći odatle. Trećega dana je izašla sa Aliem u naručju.

Rani život[uredi VE | uredi]

Alin otac Abu Talib je bio šeik značajne grane plemena Kuraiš te Muhamedov ujak. Kada je Muhamed ostao bez roditelja, a kasnije i bez djeda, Abu Talib ga je uzeo sebi. Ali je bio mlađi od Muhameda. Kada je Muhamed po prvi javljao o božjem nadahnuću Ali je imao 10 godina. Ali je vjerovao Muhamedu i počeo je ispovijedati islam. Ali je čvrsto stajao uz Muhameda tijekom kažnjavanja muslimana u Meki. Alija je 622. stavio na kocku svoj život i spavao je u Muhamedovu krevetu i pretvarao se da je Muhamed da bi sprječio atentatore da ubiju Muhameda, a i da bi omogućio Muhamedu bijeg. Kada je Muhamed pobjegao iz Meke Ali je ostao i stavio na kocku je svoj život da bi proveo Muhamedove instrukcije da svim vlasnicima vrati sve ono što su Muhamedu dali da im čuva na sigurnom.

Ali u Medini[uredi VE | uredi]

Prva mala zajednica muslimanskih emigranata u Medini bila je jako siromašna. Nisu imali zemlje, ni kuća i živjeli su od milostinje koju bi dobili od onih koji bi prešli na islam. Ali je dijelio sve teškoće sa zajednicom. Ali je sudjelovao u svim bitkama sem jedne. Zajedno sa Muhamedom u tim bitkama se borio za islam. Prvi put se istakao kao ratnik u bici kod Badra 624.. Tu je ubio 20 ili 22 neprijatelja. Istakao se i u bici kod Uhuda, kao i u mnogim drugim bitakama, gdje je koristio svoj u rascepljeni mač Zulfikar. U toj bici je ubio dvojicu nosača zastava, pa je time oslabio moral poganske vojske, a ojačao moral muslimana.

Muhamedovo proglašenje nasljednika[uredi VE | uredi]

Kada se sa hadžiluka vraćao u Medinu Muhamed je 10. ožujka 632. , održao govor u kojemu je naglasio da je Ali njegov naslednik. Autentičnost izjave je sporna. Svi šijiti vjeruju da je to točno, a samo dio sunita vjeruje da je to točno.

Muhamedova smrt[uredi VE | uredi]

Muhamed je bio nešto bolestan 632. i izgledalo je da se oporavio. Otišao je na molitvu u džamiju, a kada se vratio brzo je umro. Dok su Ali i Muhamedova bliska obitelj prali i pripremali mrtvo tijelo za sahranu, mala grupa odabranih je glasovanjem proglasila Abu Bakra za Muhamedova nasljednika tj. za prvoga kalifa. Prema sunitskom tumačenju Muhamed je umro i nije odredio nasljednika, pa je nasljednik, kalif odabran glasovanjem. Šijiti smatraju da je Muhamed odredio Alia za nasljednika i da je to mnogo puta svima rekao. Zbog toga nije odmah došlo do podjele, jer se Alija nije borio protiv izabranoga kalifa. Šijiti nisu prihvaćali ni Abu Bakra ni dva sljedeća kalifa Omera i Osmana. Suniti tvrde da je Ali to prihvatio i podržavao takvu vlast, a šijiti da se distancirao.

Kalifat[uredi VE | uredi]

Ali je postao kalif 656. nakon što je kalif Osman nastradao u pobuni. Ali je posmjenjivao provincijske guvernere, koji su uglavnom bili Osmanovi rođaci. Zamjenio ih je povjerljivim pomoćnicima. Glavni grad je preselio iz Medine u Kufu u Iraku. Nanio je poraz sekti Haridžita, čiji su ga članovi 661. i ubili u atentatu u gradu Kufa dok je držao jutarnju molitvu u džamiji. Naslijedio ga je Osmanov rođak Muavija, koji je osnovao dinastiju Omejada.

Alin grob[uredi VE | uredi]

Mnogi šijiti vjeruju da Ali nije želio da mu neprijatelji obeščaste grob i da je zato tražio da ga tajno sahrane. Većina šijita vjeruje da je Ali sahranjen u Nadžafu, pa je oko njegovoga groba nastala džamija imama Alije.

U Afganistanu se vjeruje da je Ali sahranjen u Mazari Šarifu kod čuvene Plave džamije.

Potomci[uredi VE | uredi]

Dva Alijina sina sa Fatimom su Hasan bin Alija i Husajn bin Alija. Hasan nije tražio kalifat da ne bi izazvao krvoproliće. Hasan je obožavan od šijita kao drugi imam, a Hasajn kao treći imam.

Alijini potomci sa Fatimom nazivaju se šarifi ili sajidi, što označava plemenito podrijetlo. Muhamedovi potomci su poštovani i od sunita i od šijita. Mnogi poznati muslimani tvrde da imaju podrijetlo od Muhameda:

Citati[uredi VE | uredi]

  • Pohlepa je stalno ropstvo
  • Nema bogatstva kao što je obrazovanje i nema siromaštva poput neznanja