Praznina (astronomija)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Struktura svemira
Razdioba tvari u kockastoj sekciji svemira. Plave vlaknaste strukture predstavljaju tvar (primarno tamnu tvar), a prazna područja između tih područja su svemirske praznine.

Praznine[1][2] su veliki pusti prostor u svemiru između galaktičkih vlakana, najvećih struktura u koje sadrže vrlo malo (prazninske galaktike) ili u kojima uopće nema galaktika.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvo su otkrivene 1978. u pionirskoj studiji Stephena Gregoryja i Lairda A. Thompsona u Nacionalnom opservatoriju Kitt Peaku.[3] Ovi predjeli u svemiru su jedne desetine prosječne gustoće tvari koju se smatra prosječnom u vidljivom svemiru. Praznine su promjera od 11 do 150 megaparseka; naročito velike praznine praznine, određene odstustvom bogatih superskupova ponekad nazivamo "superprazninama". Praznine koje su smještene u okružjima veće gustoće manje su nego praznine smještene u svemirskim prostorima niske gustoće.[4]

Smatra se da su nastale barionskim akustičnim oscilacijama u kolabiranjima masa pri Velikom prasku nakon kojih su uslijedile implozhije barionske tvari. Počevši od početno malih anizotropija zbog kvantnih fluktuacija mladog svemira, anizotropije su rasle tijekom vremena. Područja veće gustoće brže su kolabirale uslijed gravitacije, rezultirajući u pjenolikim strukturama velika obujma, ili "svemirskoj paučini" ili prazninama i galaktičkim vlaknima vidljivim danas.

Čini se da praznine koreliraju s promatranom temperaturom svemirskom mikrovalnom pozadinom (CMB) zbog Sachs–Wolfeov efekt. Hladnija područja koreliraju s prazninama, dok toplija područja koreliraju s vlaknima, zbog gravitacijskog crvenog pomaka. Budući da je Sachs–Wolfeov efekt signifikanta samo ako u svemiru prevladava zračenje tamne energije, postojanje praznina je signifikantno u davanju fizičkog dokaza tamne energije.[5]

Metode za nalaženje praznina[uredi VE | uredi]

Brojni su načini nalaženja praznina, uz rezultat opširnih pregleda svemira. Većina algoritama spada u jednu od triju kategorija.[6] Prva skupina se sastoji od nalazača praznina koji pokušavaju naći prazne predjele svemira zasnovano na mjesnoj gustoći galaktika.[7] Drugi razred čine oni koji pokušavaju naći praznine geometrijskim strukturama u razdiobi tamne tvari kako bi to nalagale galaktike.[8] Treći razred algoritama su nalazitelji koji dinamično prepoznaju strukture uporabom gravitacijski nestabilnih točaka u razdiobi tamne tvari.[9] Tri najraširenije metode u proučavanju svemirskih praznina su: algoritam VoidFinder, ZOBOV (Zone Bordering On Voidness) i DIVA (DynamIcal Void Analysis).

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tehnopolis 27, rujan 2013 D. Hrupec: ekspertiza: Astronomija na psećim otocima, Institut Ruđer Bošković
  2. Zvjezdano selo Mosor Novi protoplanetni diskovi, 10. studenoga 2014.
  3. Freedman, R.A., & Kaufmann III, W.J. (2008). Stars and galaxies: Universe. New York City: W.H. Freeman and Company.
  4. U. Lindner (1995). The Structure of Supervoids I: Void Hierarchy in the Northern Local Supervoid "The structure of supervoids. I. Void hierarchy in the Northern Local Supervoid". Astron. Astrophys. 301: 329.
  5. Granett, B. R. (2008). "An Imprint of Superstructures on the Microwave Background due to the Integrated Sachs-Wolfe Effect". Astrophysical Journal 683 (2): L99–L102.
  6. (2009) "Precision cosmology with voids: Definition, methods, dynamics". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 403 (3): 403–1408.
  7. (2001) "Voids in the PSCz Survey and the Updated Zwicky Catalog". The Astrophysical Journal 566 (2): 641–651.
  8. (2004) "Voids in a $Λ$CDM Universe". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 360 (2005): 216–226.
  9. (2006) "Properties of Dark Matter Haloes in Clusters, Filaments, Sheets and Voids". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 375 (2): 489–499.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Novine Zoran Knez: Superjata i praznine