Primarna literatura

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Primarna literatura ili primarni izvori su dokazi iz prošlosti koje je napisala osoba prisutna u vrijeme događanja, uključujući dnevnike ili artefakte. Oni također mogu biti i dokumenti, snimke ili izvori informacija koje je u vrijeme proučavanja načinio autorativni izvor koji ima izravno znanje o događajima koji se opisuju.

Primarni izvori su opisani kao oni izvori najbliži podrijetlu informacije ili ideje unutar studije. Mogu sadržavati izvorno istraživanje ili novu neobjavljenu informaciju te pružaju istraživaču izravnu, neposrednu informaciju o objektu studije.

Primarni izvori se razlikuju od sekundarnih koji često citiraju, komentiraju ili su građeni na primarnim izvorima, no termin primarni i sekundarni je relativan te ovisi o kontekstu u kojemu je rabljen.

Definicija ovisno o akademskoj disciplini[uredi VE | uredi]

Humanističke znanosti[uredi VE | uredi]

Primarni izvor, u humanističkim znanostima, može biti definiran kao nešto što je pojedinac načinio ili tijekom razdoblja proučavanja ili nakon toga reflektirajući se na njihovo uplitanje u događaje u to vrijeme.

Društvene znanosti[uredi VE | uredi]

U društvenim znanostima, definicija primarnog izvora bi bila proširena da uključuje brojčane podatke koji su bili prikupljeni za analizu odnosa među ljudima, događajima i njihova okružja.

Prirodne znanosti[uredi VE | uredi]

U prirodnim znanostima, primarni izvor može biti definiran kao izvještaj originalnih pronalazaka ili ideja. Ti se izvori često pojavljuju u obliku članaka o istraživanju sa sekcijama o metodama i rezultatima.

O primarnim izvorima si možemo postaviti pet glavnih pitanja: Tko, Što, Kada, Gdje i Zašto, također poznatih kao five W's na engleskom – who, what, when, where i why.

Klasifikacija izvora[uredi VE | uredi]

Cilj klasificiranja izvora jest da se ustanovi neovisnost i pouzdanost izvora. Postoji klasifikacija izvora po raznim disciplinama:

  • U znanstvenoj literaturi, primarni izvor je originalna publikacija znanstvenikovih podataka, rezultata i teorija.

Pisani izvori[uredi VE | uredi]

Pisani izvori mogu biti podijeljeni u tri glavna tipa:

  • Diplomatski izvori
    • uključuju povelje i druge legalne dokumente koji obično prate zadani format.

Zaključak[uredi VE | uredi]

U praksi, neki su primarni izvori uništeni, dok drugi nisu dostupni za istraživanje te je tada istraživač primoran koristiti sekundarne izvore. No, koliko god su primarni izvori originalni i neposredni ne znači da su uvijek vjerni, točni ili potpuni. Ponekad mogu biti izmjenjeni ili izvrgnuti te time gube svoju vrijednost.