Prisilni rad

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Prisilni rad se zove rad na kojeg čovjek pod prijetnjom kazne, ili bilo kojeg drugog osjetljivog zla prisiljen protiv svoje volje.

Međunarodna organizacija rada, usvojila je 1930. art 2. stavka 1. Konvencije o obvezatnom radu kao i prisilnom radu, da je prisilni rad rad ili usluga, koja se vrši pod prijetnjom kazne. To ne uključuje, u skladu sa stavkom 2. Konvencije: vojne službe, uobičajene građanske obveze, rad u zatvorima, rad u slučajevima (primjerice) elementarnih nepogoda, i posao koji služi neposredno u korist zajednice. Međutim, ostaje sporno točno ono što je neposredna korist zajednice. Također treba napomenuti da su osjećaji i vrijednosti sudionika nužno subjektivni.

Socijalistička Jugoslavija također se služila prisilnim radom. Nažalost, u javnosti se raširio netočni dojam kako politički uznici nisu radili ili nisu radili korisne poslove, a zaboravlja se da je jugokomunistička vlast političke zatvorenike, koji su većinom bili Hrvati, slala na prisilni rad u rudnike ugljena (n.pr. Raša), da su baš hrvatski politički uznici izgrađivali "autoput bratstva i jedinstva", gradili Novi Beograd, meliorirali Lonjsko polje boraveći u vodi do pasa, na Golome otoku vadili i mljeli kamen i proizvodili betonske pločice za izvoz u Italiju i sl.[1]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tomislav Jonjić: Prikazi knjiga Augustin FRANIĆ, KPD Lepoglava: mučilište i gubilište hrvatskih političkih osuđenika, drugo, dopunjeno i prošireno izdanje, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Dubrovnik 2010., 304 str., ČSP, br. 1., 331.-373. (2011.), str. 360-361

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]