Problemska nastava

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Problemska nastava nastala je iz potrebe da se poveća efikasnost obrazovnog rada. Danas je općeprihvaćeno da je rješavanje problema jedan od najviših oblika učenja. U problemskoj situaciji pokreće se učenikovo stvaralačko mišljenje, razvija inicijativa, intelektualni nemir i emocionalna napetost. Funkcija učenika u problemskoj nastavi prvenstveno je stavljena u subjektnu, istraživačku i aktivnu poziciju. Učenik je istraživač i kreator, dok je učitelj organizator, motivator i programer.

Obilježja[uredi VE | uredi]

Bit problemske nastave svodi se na usvajanje činjenica poput naučnog istraživača, gdje učenici samostalno istražuju i otkrivaju, a u tom procesu zastupljeni su svi oblici misaone aktivnosti. U početnoj situaciji su dani osnovni podaci, ali se na osnovu njih moraju pronaći novi, dotle nepoznati podaci za konkretnog učenika. Zahtjevi koji se postavljaju u zadatku trebaju biti nešto viši nego što su to učeničke optimalne mogućnosti, kako bi se kod učenika potaknula želja rješavanja zadatka.

Problemska nastava se planira i točno se predviđaju nastavne teme i jedinice koje će biti obrađene problemskom nastavom. Težina problema mora odgovarati uzrastu učenika, kao i njihovim sposobnostima. Problemska nastava može se primjenjivati u svim nastavnim predmetima, premda je efikasnija u prirodnoj skupini nastavnih predmeta. Rješavanje problema izrazito je efikasno kada se primjenjuje grupni oblik rada, naročito kod učenika osnovne škole. Kako bi uspjeh u učenju bio veći, učenicima se moraju pružiti jasne upute za rješavanje problema.

Tipologija[uredi VE | uredi]

Različiti autori daju različite tipologije problema, ali najčešća je podjela na:

  • misaone probleme
  • praktičke probleme.

Rješavanjem problema učenici stječu nova znanja ili primjenjuju stečena. Do rješenja dolaze prikupljanjem činjenica ili prisjećanjem kojim objašnjavaju problemsku situaciju.

Faze problemske nastave[uredi VE | uredi]

  • Postavljanje-definiranje problema, stvaranje (zapažanje) problemske situacije
  • Nalaženje principa rješenja, navođenje hipoteze (pretpostavke)
  • Dekomponiranje problema
  • Formuliranje pothipoteza
  • Proces rješavanja problema (prikupljanje podataka, sređivanje podataka, kvantitativna analiza, kvalitativna analiza)
  • Izvođenje zaključaka i odgovora na pothipoteze
  • Bitni zaključci i odgovor na glavnu hipotezu
  • Generalni zaključak
  • Primjena zaključaka na novim problemskim situacijama
  • Vrjednovanje aktivnosti

Metode problemske nastave[uredi VE | uredi]

U problemskoj nastavi najčešće se susrećemo s sljedećim metodskim postupcima:

  • Problemsko čitanje
  • Problemsko izlaganje
  • Heuristički razgovor
  • Istraživačka metoda
  • Metoda problemsko-stvaralačkih zadataka