Prosaurolophus
| Prosaurolophus | |
|---|---|
 P. maximus, prikupljen 1921. godine, Royal Ontario Museum, Toronto | |
| Status zaštite | |
| Status zaštite: Fosili | |
| Raspon fosila | |
| Kasna kreda | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Reptilia |
| Nadred: | Dinosauria |
| Red: | Ornithischia |
| Podred: | Ornithopoda |
| Porodica: | Hadrosauridae |
| Potporodica: | Saurolophinae |
| Rod: | †Prosaurolophus Brown, 1916. |
| Vrste | |
| Baze podataka | |
Prosaurolophus (" prije Saurolophusa ", prema usporedbi s kasnijim dinosaurima koji su imali slične krijeste na glavi) bio je rod hadrosaurida iz kasnokredske Sjeverne Amerike. Poznat je iz ostataka barem 25 jedinki, uključujući i lubanje i kosture, ali i dalje je nejasan. Imao je dužinu od oko 9 metara, a njegovi fosili potječu iz kasno kampanijske formacije Dinosaur Park (Alberta) i formacije Two Medicine (Montana) iz otprilike istog razdoblja, prije oko 76 - 75 milijuna godina.[1] Njegova najprepoznatljivija osobina je čvrsta malena krijesta ispred očiju, koju formira nosna kost.
Tipična vrsta je P. maximus, koju je 1916. opisao američki paleontolog Barnum Brown pri Američkom prirodoslovnom muzeju (American Museum of Natural History). Drugu vrstu, P. blackfeetensis, je 1992. opisao Jack Horner pri Muzeju Stjenjak (Museum of the Rockies). Te dvije vrste razlikuju se po veličini krijeste i proporcijama lubanje.
Prosaurolophus je bio hadrosaurid s velikom glavom; najpotpuniji opisani primjerak imao je lubanju dužine oko 0,9 m, a kostur je bio dug 8,5 m.[2] Imao je malenu, zdepastu, trokutnu krijestu ispred očiju; strane te krijeste bile su udubljene. Ramena kost bila je relativno kratka.[3]
U ostalim pogledima, njegova anatomija bila je vrlo uobičajena za potporodicu Hadrosaurinae. Kao i kod ostalih hadrosaurida, cijeli prednji dio lubanje bio je ravan i širok i formirao je kljun idealan za skupljanje lišća i grančica u sjevernoameričkim šumama. U zadnjem dijelu čeljusti nalazilo se na tisuće zuba kojima je mrvio hranu prije gutanja.
Dvije poznate vrste razlikovale su se po osobinama krijeste: u profilu, P. blackfeetensis ima strmije, više lice od P. maximusa. Kod P. blackfeetensisa se tijekom rasta krijesta pomicala natrag prema očima.[4]
| Hadrosaurinae |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Prosaurolophus se zbog svog naziva često povezuje s rodom Saurolophus. To je, međutim, sporno; neki autori zaključili su da su ta dva roda u bliskom srodstvu,[5][6] dok se drugi ne slažu s time i smatraju da su rodu Prosaurolophus bliži srodnici Brachylophosaurus, Edmontosaurus, Gryposaurus i Maiasaura.[7] Bio je pripadnik Hadrosaurinae unutar obitelji hadrosaurida, što znači da nije imao šuplju krijestu.
Predstavljeni kladogram temelji se na reviziji koju su Jack Horner, David B. Weishampel i Catherine Forster proveli 2004. u drugom izdanju knjige The Dinosauria.[7] Prema toj reviziji Prosaurolophus je u najbližem srodstvu s rodom Gryposaurus. To je samo jedan od mnogih kladograma koji su predloženi za hadrosauride.
Poznati paleontolog Barnum Brown je za Američki prirodoslovni muzej 1915. prikupio lubanju dinosaura s pačjim kljunom (AMNH 5836) s područja rijeke Red Deer u Alberti, blizu Stevevillea. On je 1916. opisao taj primjerak kao ostatak jedinke novog roda, Prosaurolophus. Brownov izbor naziva dolazi od usporedbe s rodom Saurolophus, kojeg je opisao 1912. godine. Saurolophus je imao sličnu, ali dužu i zašiljenu krijestu.[8] Lubanja je imala oštećenu njušku i u početku je rekonstruirana preizdužena;[9] međutim, uskoro su pronađeni bolji primjerci na kojima se vidio pravi oblik lubanje, a to su bili gotovo potpun kostur i lubanja, koje je 1924. opisao William Parks.[10] Poznato je dvadeset do dvadeset pet jedinki te vrste, uključujući i sedam lubanja s barem nekoliko ostalih dijelova tijela.[7]
Druga vrsta, P. blackfeetensis, zasniva se na primjerku Muzeja Stjenjak (Museum of the Rockies) (MOR 454), kojeg je opisao jedan drugi poznati paleontolog, Jack Horner. Taj primjerak i ostaci tri do četiri druge jedinke pronađeni su u okrugu Glacier u Montani.[4] U tom slučaju, fosili su pronađeni u obliku nakupina kostiju Prosaurolophusa, što ukazuje na to da su živjeli zajedno barem tijekom nekog određenog razdoblja. Smatra se da ta nakupina kostiju potječe od skupine životinja koje su se tijekom suše nalazile u blizini izvora vode.[11] Iako su mnoge vrste hadrosaura sinonimizirane s drugima, prema najnovijoj reviziji ova je vrsta ostala validna.[7]
Formacija Dinosaur Park, koja je bila stanište vrste Prosaurolophus maximus, reljefno je bila niska, s rijekama i naplavnim ravnicama koja se sve više pretvarala u močvaru i dolazila pod utjecaj mora zapadnim širenjem Zapadnog unutarnjeg morskog prolaza.[12] Klima je bila toplija nego u današnjoj Alberti, bez mraza, ali s vlažnim i suhim sezonama. Četinjače su bile dominantne velike biljke, dok su bliže tlu rasle razne paprati i cvjetnice.[13] Ta formacija dobro je istražena. P. maximus se može naći samo u njezinim gornjim dijelovima, koji su bili pod većim utjecajem mora od donjih. Najbrojniji je hadrosaurin u tim sedimentima, koji potječu iz razdoblja prije 76 i 74 milijuna godina.[14] Formaciju Dinosaur Park također su nastanjivali poznati dinosauri, kao što su ceratopsidi Centrosaurus, Styracosaurus i Chasmosaurus, dinosauri s pačjim kljunom Gryposaurus, Corythosaurus i Lambeosaurus, tiranosaurid Gorgosaurus, te ankilosauri Edmontonia i Euoplocephalus.[15]
Formaciju Two Medicine, koja potječe iz otprilike istog razdoblja, nastanjivao je P. blackfeetensis, a poznata je i po ostacima gnijezda, jaja i mladunaca hadrosaurida Hypacrosaurus stebingeri i Maiasaura, te trudontida Troodona. Također su bili prisutni i tiranosaurid Daspletosaurus, cegnatid Chirostenotes, dromeosauridi Bambiraptor i Saurornitholestes, oklopljeni dinosauri Edmontonia i Euoplocephalus, hipsilofodont Orodromeus, te rogati dinosauri Achelousaurus, Brachyceratops, Einiosaurus i Styracosaurus ovatus.[15] Ta formacija nalazila se na većoj udaljenosti od Zapadnog unutarnjeg morskog prolaza, bila je na većoj visini i imala sušu klimu od formacije Dinosaur Park.[11]
Kao hadrosaurid, Prosaurolophus bio je velik biljojed koji se hranio zahvaljujući kompleksnoj lubanji koja je omogućavala pokrete analogne žvakanju u svrhu mrvljenja hrane. Novi zubi su konstantno nadomiještali stare i bili su zbijeni u zubne baterije od nekoliko stotina zuba, ali su samo neki od njih korišteni u određenom razdoblju. Biljke je prikupljao širokim kljunom, a zadržavao ih je u ustima pomoću struktura koje su sličile na obraze. Mogao se hraniti od razine tla do visine od oko 4 metra. Kao i ostali hadrosauri, mogao se kretati i na dvije i na četiri noge.[7] Usporedbne koštanih prstenova u oku kod Prosaurolophusa i današnjih ptica i gmazova pokazalo je da su oni bili katermalni, odnosno aktivni tijekom dana u kratkim intervalima.[16]
Kao što je već spomenuto, otkriće nakupina kostiju ukazuje na to da su oni živjeli u skupinama barem tijekom nekog razdoblja u godini.[11]Uz to, imao je nekoliko potencijalnih metoda isticanja unutar društvenih zajednica. Koštana krijesta na glavi očito je imala tu svrhu, a moguće je da je postojala i divertikula na nosu. Te divertikule imale bi oblik vreća od mekog tkiva koje bi se mogle napuhati, a nalazile bi se u dubokim udubinama sa strane krijeste i izduženim rupama za nosnice. Takve vreće bi se koristile i za zvučno i vizualno signaliziranje.[17]
- ↑ Arbour, V. M.; Burns, M. E.; Sissons, RL. 2009. A redescription of the ankylosaurid dinosaur Dyoplosaurus acutosquameus Parks 0,1924 (Ornithischia : Ankylosauria) and a revision of the genus. Journal of Vertebrate Paleontology. 29 (4): str. 1117. - 1135. doi:10.1671/039.029.0405
- ↑ Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. 1942. Hadrosaurian Dinosaurs of North America. Geological Society of America Special Paper 40. Geological Society of America. str. str. 226.
- ↑ Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. 1942. Hadrosaurian Dinosaurs of North America. Geological Society of America Special Paper 40. Geological Society of America. str. str. 172. - 175.
- ↑ a b Horner, John R. 1992. cranial morphology of Prosaurolophus (Ornithischia : Hadrosauridae) with descriptions of two new hadrosaurid species and an evaluation of hadrosaurid phylogenetic relationships. Museum of the Rockies Occasional Paper. 2: str. 1. - 119-
- ↑ Weishampel, David B.; and Horner, Jack R. 1990. Hadrosauridae. Weishampel, David B. ; Dodson, Peter ; and Osmólska, Halszka (eds.) (ur.). The Dinosauria. 1st izdanje. University of California Press. Berkeley. str. str. 534. - 561. ISBN 0-520-06727-4CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
- ↑ Gates, Terry A.; Sampson, Scott D. 2007. A new species of Gryposaurus (Dinosauria : Hadrosauridae) from the late Campanian Kaiparowits Formation, southern Utah, USA. Zoological Journal of the Linnean Society. 151 (2): str. 351. - 376. doi:10.1111/j.1096- 3642.2007.00349.x Provjerite vrijednost parametra
|doi=(pomoć) - ↑ a b c d e Horner, John R.; Weishampel, David B.; Forster, Catherine A. 2004. Hadrosauridae. Weishampel, David B. ; Dodson, Peter ; and Osmólska, Halszka (eds.) (ur.). The Dinosauria. 2. izdanje izdanje. University of California Press. Berkeley. str. str. 438. - 463. ISBN 0-520-24209-2CS1 održavanje: više imena: editors list (link) CS1 održavanje: dodatni tekst: editors list (link)
- ↑ Brown, Barnum. 1916. A new crested trachodont dinosaur, Prosaurolophus maximus. Bulletin of the American Museum of Natural History. 35 (37): str. 701. - 708. Inačica / 1328/1/B035a37.pdf izvorne stranice Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć) (PDF) arhivirana 5. lipnja 2014. Pristupljeno 15. travnja 2007. - ↑ Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. 1942. Hadrosaurian Dinosaurs of North America. Geological Society of America Special Paper 40. Geological Society of America. str. str. 22.
- ↑ Parks, William A. 1924. Dyoplosaurus acutosquameus, a new genus and species of armoured dinosaur ; and notes on a skeleton of Prosaurolophus maximus. University of Toronto Studies, Geological Series. 18: svezak 1. - 35.
- ↑ a b c Rogers, Raymond R. 1990. Taphonomy of three dinosaur bone beds in the Upper Cretaceous Two Medicine Formation of northwestern Montana: Evidence for drought-related mortality. Palaios. 5 (5): str. 394. - 413. doi:10.2307/3514834. JSTOR 3.514.834
- ↑ Eberth, David A. 2005. " The geology ", in Dinosaur Provincial Park, pp. 54-82.
- ↑ Brahman, Dennis R., and Koppelhus, Eva B. 2005. " Campanian palynomorphs ", in Dinosaur Provincial Park, pp. 101-130.
- ↑ Ryan, Michael J.; and Evans, David C. 2005. ornithischian Dinosaurs. Currie, Phillip J.; Koppelhus, Eva (ur.). Dinosaur Provincial Park : A Spectacular Ancient Ecosystem Revealed. Indiana University Press. Bloomington. str. str. 312. - 348. ISBN 0-253-34595-2
- ↑ a b Weishampel, David B. ; Barrett, Paul M. ; Coria, Rodolfo A. ; Le Loeuff, Jean ; Xu Xing ; Zhao Xijin ; Sahni, Ashok ; Goman, Elizabeth, MP ; and Noto, Christopher R. (2004). " Dinosaur Distribution ", in The Dinosauria (2. izdanje), str. 517. - 606.
- ↑ Schmitz, L. ; Motani, R. 2011. Nocturnality in Dinosaurs inferred from Scleral Ring and Orbit Morphology. Science. 332 (6030): str. 705. - 708. doi:10.1126/science.1200043. PMID 21493820CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ↑ Hopson, James A. 1975. The evolution of cranial display structures in hadrosaurian dinosaurs. Paleobiology. 1 (1): str. 21. - 43.
- Prosaurolophus Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. kolovoza 2009. (Wayback Machine) na Thescelosaurus! (pod Hadrosaurinae), pristupljeno 1. lipnja 2014.
- Prosaurolophus Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2008. (Wayback Machine), na Natural History Museum, pristupljeno 1. lipnja 2014.
- Hadrosaurinae Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2008. (Wayback Machine) na Palaeos.com, pristupljeno 1. lipnja 2014.