Prijeđi na sadržaj

Pčelarska dimilica

Izvor: Wikipedija
Pčelarska dimilica sa zaštitnom žičanom mrežicom koja štiti od opeklina.
Pčelar dimi košnicu.
Paljenje pčelarske dimilice.

Pčelarska dimilica (razgovorno dimilica) služi za umirivanje pčela dimom pri otvaranju košnice. Dimilica je jedan od prepoznatljivijih alata koji povezujemo s pčelarstvom. To je u stvari prilično jednostavna naprava kojom se spaljuje goriv materijal u zatvorenom okruženju gotovo pa bez prisustva kisika. Klasična dimilica ima mijeh na koji pčelar pritiskom upuhuje zrak u ložište (kučište) dimilice pa on zajedno s dimom izlazi na suženom vrhu dimilice.

Postoji više različitih tipova dimilica, ali najvažnije je da mehanizam za upuhavanje zraka u dimilicu bude dobar, da je cilindar odgovarajućeg obujma (volumena), kako bi materijal za stvaranje dima pri jednom punjenju trajao što duže. Svakako, dimilica ne smije da bude preteška i nespretna za rad, i obavezno mora da ima rešetku za sprječavanje izlaska iskri, smolastih materija i čađi iz nje. Materijal za izgaranje treba da bude takav da sporo izgara i proizvodi dim koji nije mnogo ljut. U ovu svrhu najbolje je upotrebljavati sušene gljive koje rastu na drveću (guba), trulo drvo, stare krpe, koru drveta i slično.[1]

Djelovanje dima na pčele

[uredi | uredi kôd]

Danas znamo da pčela izlučuje kada je u opasnosti feromon koji uzbunjuje ostale pčele upozoravajući ih na opasnost. Taj feromon je toliko jak da ga može osjetiti i daleko slabije osjetilo njuha kod ljudi. Instinktivno pčele polijeću, kruže i istražuju uzrok opasnosti. Ako utvrde da je prijetnja nastala za druge pčele iz zajednice i za stanište same zajednice mogu se odlučiti na ubod. Ubodom pčele ispuštaju (oslobađaju) još više feromona što dovodi do pojačanja aktivnosti i ostalih pčela sve do prestanka opasnosti.

U svojim počecima i prije nastanka današnjih košnica ljudi koji su tada krali med pčelinjim zajednicama koje su pronašli u prirodi shvatili su kako je mnogo bezbolnije i lakše pljačkati pčele kada se u blizini nalazi zapaljena baklja koja dimi. Kako djeluje dim? Način sporazumijevanja (komunikacije) pčela je preko mirisa i vizualni. Ubacivanjem malo dima unutar zajednice primarni su načini sporazumijevanja pčela, prvenstveno miris, smanjeni. Prisustvo dima na kraće vrijeme učinkovito prekida sporazumijevanja među pčelama i privremeno uzrokuje zbunjenost i pomutnju. Prekida se sporazumijevanja među stražaricama, kućnim pčelama, maticom i izletnicama. Pčele se nagonski smiruju, "snimaju" stupanj opasnosti koji im prijeti u staništu. Za to vrijeme pčelar bi trebao u što kraćem roku obaviti predviđene radnje pri tom čim manje uznemiravajući već zbunjene pčele.

Preveliko i prečesto upuhivanje dima u zajednice može negativno djelovati na pčelinju zajednicu i stvoriti prevelik stupanj uzbune koji nastaje ako se u blizini širi požar. Pčele će dezorijentaciju shvatiti kao znak opasnosti i početi letjeti uokolo pokušavajući pritom utvrditi što se događa, spasiti svoje zalihe.

Materijal za dimilice

[uredi | uredi kôd]

Mnoga su sredstva u većoj ili manjoj mjeri dobra, međutim ima i onih koja su opasna kako za pčele tako i za pčelara. Na tržištu danas imamo velik izbor ponude već gotovih sredstava. Najčešće su to briketi od prešanih pamučnih vlakana ili piljevine. Treba upamtiti da su svi prirodni materijali više manje dobri, a treba izbjegavati upotrebu kemikalija, petroleja i proizvoda na bazi petroleja, benzina i sličnih proizvoda na njegovoj bazi i slično. Suho trulo drvo je odličan izbor, ostaci suhih listova duhana, borove iglice, gljive, piljevina, suhe grančice i slično također.

Modeli dimilica

[uredi | uredi kôd]

Na tržištu postoje različiti modeli dimilica koji se u osnovi razlikuju na velike i male. Bolji izbor bio bi veliki model. Iako su se u povijesti dimilice izrađivale iz različitih materijala poput bakra, čeličnog lima i slično, danas se uglavnom proizvode iz nehrđajućeg čelika koji se pokazao kao najprihvatljiviji. Traju najduže i lakše ih je održavati. Među modelima osim po veličini nailazimo i na one koji imaju štitnik s vanjske strane, a to je mali ali bitan detalj koji ako spriječi opeklinu samo jednom opravdava postojanje. Tako da osim što bi trebalo kupiti veći promjer dimilice treba paziti i da ona ima vanjski štitnik protiv opekotina (temperature).[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Zoran Stanimirović i sar.: "Medonosna pčela", [1], www.pdfknjige.net, pristupljeno 30. 12. 2020.
  2. Pčelarstvo OnLine: "Pčelarske dimilice", [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. rujna 2019. (Wayback Machine), Pcelarska radionica, www.pcelarstvo.hr, pristupljeno 4. 1. 2021.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Pčelarska dimilica