Računalna djelatnost u Hrvatskoj

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija

Početak uporabe računala u Hrvatskoj bio je u početku ograničen na nuklearne institute (rane 1950-te), kasnije, sredinom 50-tih, poraba digitalnih računala opće namjene širi se na statističke zavode, znanstvene ustanove, banke, veća poduzeća i prve računske centre.

Branko Souček je na Institutu Ruđer Bošković osmislio i bio voditelj konstruiranja prvoga digitalnog računala u Hrvatskoj 1959. godine. Kasnije je IRB proizvodio namjenska računala za gospodarstvo.

U to je vrijeme u bivšoj Jugoslaviji bilo instalirano: 1962. godine 30 elektroničkih računala, 1966. godine se njihov broj popeo na 56 računala, a 1968. godine bilo ih je 95.[1]

Računala domaće proizvodnje našla su svoje mjesto u odgojno-obrazovnomu sustavu (Orao), knjižnicama (KAG–A2,[2] kasnije Ivel Ultra), poštama (TIM-100) i vojsci (bespilotne letjelice u Hrvatskoj).

8-bitna računala hrvatske proizvodnje[uredi | uredi kôd]

Naziv računala Proizvođač Mjesto Godina Napomena
Galeb P.E.L. Varaždin
Orao P.E.L. Varaždin
TRS–703 Tvornica računskih strojeva Zagreb
Tamara 2 Velebit OOUR Informatika Zagreb
M-11 Infosistem-Tehničar Zagreb
Ivel Ultra Ivasim Ivanić-Grad
Ivel Z3 Ivasim Ivanić-Grad
DB 5300 Digitron Buje
TERA 3 Tehničar/Digitron Zagreb
KAG–A2[3] Velebit/Ivasim Zagreb 1980.
KAG-AL-100 Apple/Velebit Zagreb

Kooperacije s inozemstvom[uredi | uredi kôd]

Inženjerski biro iz Zagreba surađivao je s Bull HN u prodaji, instaliranju, izradbi programa, te održavanju opreme i programa za računalo X-Supertim. Računalo je 1990. godine pripadalo među suvremenija, imalo je mogućnost spajanja do 96 terminala (grafičkih radnih stanica, matričnih pisača), do 8 linijskih uređaja za brzo ispisivanje, do 4 uređaja za pohranu na magnetne trake, rad s diskovima do 4 MB, disketama do 2 MB, kazetama od 60 i 150 MB, te drugim poslužiteljima, osobnim računalima i mrežama (Ethernet, X.25, CROPAK). Računalo X-Supertim bilo je utemeljeno na MC 68020 procesorima i operacijskome sustavu UNIX. Poduzeće Velebit, OOUR Informatika iz Zagreba ostvarivalo je poslovnu suradnju s Apple-om.

X-Supertim
R. br. Opis Mjera X-20 X-25 X-25S X-45 X-45S
1. Procesor MC 68020 kom 1 1 1 2 2
2. RAM MB 4-16 4-16 4-16 8-32 8-32
3. Cache memorija KB 16 64 64 2×64 2×64
4. Diskovi MB 1146 1146 2292 2292 4056
5. Ispisivala priključak 4 4 4 8 8
6. Videoterminali priključak 32 48 48 96 96

Zaključak[uredi | uredi kôd]

Slobodan Ribarić u svojoj knjizi Arhitektura računala pete generacije zaključuje o potrebi usvajanja novih tehnologija preko zajedničkih pothvatâ, koje rabe i razvijene zemlje. Kao ograničavajuće čimbenike vidi kritičnu financijsku masu i kritičnu masu znanja.

Ribarić navodi podatke o dohotku tvrtki Iskra i Elektronska industrija koje su u 1982. zaradile preko milijardu dolara, te se po tom mogu svrstati uz Nixdorf, Xerox i Data General. Iznosi i mišljenje dr. Amalendu B. Bhattacharyya,[4][5] koji tvrdi da suprotno od uvriježenoga javnog mnijenja da su tehnologija, oprema i izvori prihoda glavne preprjeke u razvoju novih tehnologija, "nedostatak radne snage može biti jedini faktor koji onemogućuje planiranje i ulazak u eru informatičke tehnologije."[6] Ribarić također navodi da je Iskra Delta imala 1982. godine 730, dok je Data General imao 15.000 ljudi, IBM 278.000, a Nixdorf Computer 2.400 ljudi.[6]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Boras, Damir; Makanec, Branimir. Priručnik za nastavu pomoću kompjutora u multimedijskom centru škole, Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1976. (96 str.)
  • Naš put : informativni list RO Ivasim, mjesečnik, god. 1, br. 1 (1983.) – god. 2, br. 6 (1984.)
  • Mirković, Marina. Pedeset godina računalstva u Hrvatskoj (stručni skup) // Tehnička škola i Društvo energetičara, Požega, 3. prosinca 2009.
  • Kliment, Antun. Proizvođači osobnih kompjutora. u: Birolla, Hugo (et al.) Primjena osobnih kompjutora u radnim organizacijama, Informator, Zagreb, 1985., str. 15.
  • Grgoković, Marijan; Mužić, Vladimir; Rodek, Stjepan; Vavra, Ivan (uredili) Kompjutori u obrazovanju : katalog izložbe, Hrvatski školski muzej, Zagreb, 22. rujna – 22. studenoga 1986.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Mesarić, Milan. Suvremena znanstveno tehnička revolucija, Ekonomski institut, Zagreb, 1971., str. 58., (od 162+VIII str.), (COBISS.SR)
    Wikicitati »U Jugoslaviji je krajem 1962. godine bilo instalirano 30 elektronskih računara, 1966. godine se njihov broj popeo na 56, a 1968. godine na 95.81)«
    (Mesarić, 1971, 58)
  2. ↑ Srića, Velimir. Sistem, informacija, kompjutor : primjena sistemskog mišljenja u ekonomiji, Informator, Zagreb, 1981., str. 259.
    Wikicitati »U nas, na temelju suradnje s tvrtkom koja proizvodi APPLE, »Velebit« iz Zagreba proizvodi i nudi na tržištu kompjutor »KAG-A2«, a cijena osnovnog sistema iznosi oko 300.000 dinara (najnovija verzija APPLE 3 na tržištu u SAD stoji od 4500 do 6000 dolara).«
    (Srića, 1981, 259)
  3. ↑ Boras, Damir; Makanec, Julije. Univerzalno školsko elektroničko računalo KAG–A2, Ivasim/Velebit, Zagreb, 1980., (160 str.)
  4. ↑ Bhattacharyya, Amalendu Bhushan. VLSI─The Technological Giant─and the Developing Countries // Proceedings of the IEEE, Vol. 71, No. 1, siječnja 1983., pp. 144 – 148
  5. ↑ Bhattacharyya, Amalendu Bhushan. Compact MOSFET models for VLSI design, John Wiley & Sons (Asia), Singapore, 2009., ISBN 978-0-470-82342-2, URL: http://books.google.hr/books?id=huriz9ka9zwC
  6. ↑ a b Ribarić, Slobodan. Arhitektura računala pete generacije, Tehnička knjiga, Zagreb, 1986., str. 236., ISBN 86-7059-024-7
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Računalna_djelatnost_u_Hrvatskoj&oldid=6872425"