Radijska polemika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Radijska polemika (engl. polemic) je najteži, ali i najslavniji dijaloški žanr, ne samo na radiju nego i u životu. Sudionici u polemici nemaju nikakve zajedničke platforme. Dapače, oni stoje na posve suprotnim stajalištima i u polemici se spore i sukobljavaju oko toga čija su mišljenja ili teorije ispravni. Za razliku od polemike, platforma razgovora je zajednička. Naime, oba su sugovornika sukladna u bitnome pa je smisao razgovora da oni traže dodatna konkretna rješenja. Radijski novinar, kako bi uspio u svojoj uvjeravateljskoj retorici, mora zato dobro vladati logičkom argumentacijom, to jest on treba građanima pružiti ozbiljne argumente koji će ih nepristrano uvjeriti što je za njih najbolje i kako se to može ostvarivati. U radijskim polemikama neki sudionici žele pobiti svoje protivnike sofizmima i erističkim smicalicama, a ne postupkom dokazivanja istinitosti. Najčešće se u takvim polemikama primjenjuju trikovi „ad hominem“ , „metabasis“ , „pars pro toto“, „proton pseudos“ itd.

Trik ad hominem[uredi VE | uredi]

Trik ad hominem je najučestaliji. On je najprimitivniji i najnemoralniji, rabe ga oni koji nisu u stanju pobiti tvrdnju svoga sugovornika, pa ga umjesto toga napadaju (npr. podcjenjivanjem da je on nekompetentan, da je „profašist“, narodni neprijatelj, itd.).

Trik metabasis eis allo genos[uredi VE | uredi]

Trik metabasis eis allo genos drugi je po frekvenciji u polemikama. I njegova je osobina skretanje s teme i prijelaz u novo područje. Time se želi pobijati nešto drugo od onoga što je rekao sugovornik, a da se stekne dojam kako je pobijena sugovornikova tvrdnja.

Pars pro toto[uredi VE | uredi]

Učestalo se koristi i treći trik , pars pro toto. On je i najmasovniji, a sastoji se u tome da se na temelju jednoga dijela neopravdano zaključuje o cjelini.

Proton pseudos[uredi VE | uredi]

Četvrti trik naziva se proton pseudos (lažna prva premisa).Temeljni logički aksiom je da iz laži ne može nikada nastati istina. Manje obrazovanima uopće se time ne dokazuje štetnost neistine i lažne početne premise.

Ostali trikovi[uredi VE | uredi]

Sličan je i trik koji se zasniva na pogreški nepotpune indukcije. Taj je trik često upotrebljavao Tito kada je želio narodu dokazati da je nešto dobro i odlično, premda to nije bilo tako. Kada je neimaština poslije 1945. uhvatila maha, on je na mitingu u Ljubljani rekao da je konstatirano kako pojedinac u Jugoslaviji dnevno pojede dag kruha, a u svijetu se jede samo oko 40 dag te namirnice. Umjesto da nakon toga nastavi s tom komparativnom potrošnjom mesa, ribe, sira, povrća i drugih namirnica, on je izveo prebrz (a zbog toga i lažan) zaključak kako s prehranom bolje stojimo od kapitalista.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Žanr http://hr.wikipedia.org/wiki/Žanr (03.06.2012)
  2. Novinar http://hr.wikipedia.org/wiki/Novinar (03.06.2012)
  3. Tito http://hr.wikipedia.org/wiki/Tito (03.06.2012)
  4. 1945. http://hr.wikipedia.org/wiki/1945. (03.06.2012)
  5. Premisa http://hr.wikipedia.org/wiki/Premisa (03.06.2012)
  6. Aksiom http://hr.wikipedia.org/wiki/Aksiom (03.06.2012)
  7. Istina http://hr.wikipedia.org/wiki/Istina (03.06.2012)


Literatura[uredi VE | uredi]

  1. Novinarska Enciklopedija, BMG, Beograd, 1995.
  2. SAPUNAR, Marko, Osnove znanosti o novinarstvu, Digitalni tisak, Zagreb, 2004.