Prijeđi na sadržaj

Istina

Izvor: Wikipedija
Ovo je glavno značenje pojma Istina. Za druga značenja pogledajte Istina (razdvojba).
Walter Seymour Allward, Veritas, 1920.

Istina je svojstvo slaganja s činjenicama i stvarnošću.[1][2] U svakodnevnome govoru obično se pripisuje onome što teži prikazati stvarnost ili onome što teži biti u skladu s njom na neki drugi način, kao što su vjerovanja, propozicije i deklarativni iskazi.[3]

Istinite tvrdnje obično se smatraju suprotnima neistinitim tvrdnjama. Koncept istine raspravljen je u mnogim kontekstima, uključujući filozofiju, umjetnost, teologiju, zakon i znanost. Većina ljudskih aktivnosti ovisi o tome konceptu, pri čemu se njegova priroda pretpostavlja umjesto da je predmet rasprave. Takav je slučaj u novinarstvu i svakodnevici. Neki filozofi smatraju da je koncept istine temeljan i da ga se ne može objasniti drugim riječima koje je lakše razumjeti od samoga koncepta.[4] Istinu se najčešće sagledava kao slaganje jezika ili misli sa svijetom izvan uma. To se shvaćanje naziva teorija korespondencije.[5][6]

Razne teorije i shvaćanja istine do dan se danas raspravljaju među znalcima, filozofima i teolozima.[3][7] Postoji mnogo različitih pitanja o prirodi istine koja su i dalje predmet suvremenih rasprava. Među njima su definicija istine; je li moguće odrediti informativnu definiciju istine; identifikacija entiteta kao nositelja istine (engl. truth-bearer) koji može biti isključivo istinit ili neistinit; jesu li istina i neistina bivalentni ili drugi stupnjevi istine postoje uz njih; identifikacija kriterija istine koji omogućuju razlikovanje od neistine; uloga istine u znanju; te je li istina uvijek apsolutna ili pak može biti relativna nečijem gledištu.[8]

Etimologija

[uredi | uredi kôd]

Najstariji poznati spomen riječi istina pronašao je u dubrovačkim arhivima iz 15. stoljeća Medo Pucić, a zabilježio ga je u svome djelu Spomenici srbski iz 1858. godine. Prema Matasoviću, riječ je nastala od praslavenskog *jь́stina, izvedenog od *jьstъjь 'isti'. Postoje tri moguća podrijetla te riječi – moguće je da je složena od zamjeničkih osnova *jь, *sь i *tъ sa značenjem 'točno taj'; možda je izvedena iz korijena *ě́snъ 'jasan', no nepoznatom tvorbom; može biti složena od zamjeničke osnove *jь uz korijen *státi, pri čemu bi se značenje razvilo od »koji stoji uz njega« do »koji stoji uz prvoga« / »koji je jednak prvomu« pa zatim do »isti«.[9]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. istina. Hrvatski jezični portal. Pristupljeno 13. lipnja 2025.
  2. truth. Merriam-Webster's Online Dictionary Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2009. (Wayback Machine), 2005
  3. 1 2 Truth. Stanfordova enciklopedija filozofije. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. siječnja 2022. Pristupljeno 29. lipnja 2020.
  4. Asay, Jamin. Listopad 2013. The Primitivist Theory of Truth. Cambridge University Press. str. 30-33. ISBN 9781107038974
  5. O'Connor, Daniel John. 1975. The Correspondence Theory of Truth (engleski). Hutchinson. ISBN 978-0-09-123200-9
  6. istina. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 10. lipnja 2025.
  7. Alexis G. Burgess and John P. Burgess. 2011. Truth (tvrdo ukoričeno). 1st izdanje. Princeton University Press. ISBN 978-0-691-14401-6. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 4. listopada 2014.. a concise introduction to current philosophical debates about truth
  8. Achourioti, Theodora; Galinon, Henri; Fernández, José Martínez; Fujimoto, Kentaro. 2015. Unifying the Philosophy of Truth (engleski). Springer. ISBN 978-94-017-9673-6
  9. Matasović, Ranko. 2016. Etimološki rječnik hrvatskoga jezika: A – Nj. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. str. 368–369. ISBN 978-953-7967-51-2