Radoje Radojević
| Radoje Radojević | |
| Rođenje | 14. veljače 1922., Stubica (Nikšić |
|---|---|
| Smrt | 6. srpnja 1978., Ulcinj |
| Nacionalnost |  Crnogorac
|
| Poznat(a) po | Jedan od začetnika nauke o crnogorskom jeziku i književnosti |
| Zanimanje | književnik |
| Portal o životopisima | |
Radoje Radojević na crnogor. ćiril. Радоје Радојевић, Mokro, Šavnik, 14. veljače 1922. - Ulcinj, 6. srpnja 1978., crnogorski povjesničar književnosti, filolog, publicist. Pisao je studije i oglede. Jedan je od začetnika nauke o crnogorskom jeziku i književnosti.
Potkraj 1960-ih u tisku i na znanstvenim skupovima prvi je pokrenuo pitanje statusa crnogorskoga jezika u SFRJ.
Podrobniji članak o temi: Osporavana kultura:Kritike i polemikeOznačen 1972. u Bijeloj knjizi Centralnog komiteta Saveza komunista SR Crne Gore kao crnogorski nacionalist.
Suradnik, između ostalih, hrvatskoga časopisa za kulturna i društvena pitanja "Kritika".
Nestao je bez traga u Ulcinju u ljeto 1978. godine.
Važnija djela[uredi | uredi kôd]
- "Vilina gora: Crnogorske legende" (1971.)
- "Vatra samotvora: Crnogorske narodne bajke" (1976.)
- "Tokovima crnogorske književnosti", studije (1978.)
- "Kad je sve zborilo: Crnogorske narodne basne" (1979.)
- "Potopno vijeme: Crnogorske narodne priče" (1979.)
- "Mučenici", roman (2005.)
- "Osporavana kultura" (2006.)
- "Studije i ogledi iz montenegristike" (2012.)