Rat čimpanza u Gombeu

Koordinate: 4°40′S 29°38′E / 4.667°S 29.633°E / -4.667; 29.633
Izvor: Wikipedija
Rat čimpanza u Gombeu
Nacionalni park Gombe Stream na zemljovidu Tanzanije
Nacionalni park Gombe Stream
Nacionalni park Gombe Stream

Položaj Nacionalnoga parka Gombe Stream na karti Tanzanije.
Vrijeme 22. siječnja 1974.5. lipnja 1978. (4 godine, 4 mjeseca i 2 tjedna)
Lokacija 4°40′S 29°38′E / 4.667°S 29.633°E / -4.667; 29.633 Nacionalni park Gombe Stream, Tanzanija
Ishod Pobjeda Kasakela čimpanzi
Sukobljeni
Kahama čimpanze Kasakela čimpanze
Vođe
Hugh†
Charlie†
Figan
Vojne snage
7 mužjaka, 3 ženki 8 mužjaka, 12 ženki
Posljedice
10 čimpanzi 1 čimpanza

Rat čimpanza u Gombeu bio je nasilni sukob između dviju zajednica čimpanza u Nacionalnome parku Gombe Stream, Tanzanija koji je trajao od 1974. do 1978. godine. Obje zaraćene skupine nekoć su zajedno bile dio zajednice Kaskala. Do 1974. godine istraživačica Jane Goodall primijetila je razdvajanje zajednice.[1] Tijekom osam mjeseci, velika skupina se razdvojila od ostatka zajednice na južnome području zajednice Kasakela. Ta skupina nazvana je Kahama. Zajednicu Kahama činili su šest mužjaka, tri ženki i njihova mladunčad.[1] U zajednici Kaskala ostala su osam mužjaka, dvanaest žena i njihova mladunčad.

Tijekom četverogodišnjega sukoba, svi mužjaci zajednice Kahama su ubijeni, čime je došlo do prestanka postojanja zajednice Kahama. Nakon toga pobjednička zajednica Kasakela proširila je svoj teritorij, no s novodobivenoga teritorija ih je kasnije rastjerala druga zajednica čimpanza.

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Prije četverogodišnjega rata i prije nego što je bio nacionalni park, Nacionalni park Gombe Stream se zvao Istraživački centar Gombe Stream (engleski: Gombe Stream Research Centre)[2] Nacionalni park nalazi se u donjem dijelu doline Kakombe[2] te je poznat po svojima mogućnostima istraživanja primata koje je prva iskoristila direktorica istraživačkoga centra Jane Goodall.[2] Samu lokaciju čine strme padine šuma koje se izdižu iznad doline vodotoka sa šumama.[3] Izraz Kasakela[2] odnosi se na jedno od tri istraživačka područja u središnju doline, gdje se Kasakela nalazi na sjeveru, a Kakombe i Mkenke na jugu.[2] Dokazi o teritorijalnosti prvi puta su dokumentirani kada je Goodall pratila čimpanze tijekom hranjenja, primjećujući njihovo agresivno teritorijalno ponašanje;[4] međutim ona nije predvidjela nadolazeći sukob.

Nakon razdvajanja zajednice Kasakela, novoformiranu zajednicu Kahama vodili su braća Hugh i Charlie, a ostali mužjaci koji su bili članovi zajednice bili su Godi, De, Goliath i mladi Sniff. Mužjaci koji su bili članovi zajednice Kasakela bili su: alfa mužjak Mike, Satan, Sherry, Evered, Rodolf, Jomeo, Figan, i Humphrey.

Rat[uredi | uredi kôd]

Prvu krv prolila je zajednica Kasakela 7. siječnja 1974. godine[5] kada je skupina šest Kasakela mužjaka čiji su članovi bili: Humphrey, Figan, Jomeo, Sherry, Evered i Rodolf, napala u zasjedi izoliranoga mužjaka Godi iz zajednice Kahama dok je jeo na drvetu.[6] Ovo je bio prvi puta kada je viđeno kako jedna čimpanza namjerno ubija drugu čimpanzu.[5] Nakon što su ubili Godija, pobjedničke čimpanze neobuzdano su slavile, bacajući i vukući grane, popraćeno krikovima i vriscima.

Nakon što je Dani ubijen, iduće ubijene čimpanze bile su Dé i Hugh.[7] Nakon njih ubijen je i stari Goliath koji je bio u relativnim prijateljskim odnosima sa susjednom Kasakela zajednicom tijekom ubojstava. Međutim, njegova dobrota nije bila uzvraćena te je i on ubijen.[8] Samo su tri Kahama mužjaka preostala: Charlie, Sniff, i Willy Wally koji je bolovao od dječje paralize. Charlie je bio iduća žrtva ubojstva, bez mogućnosti da neprijatelju uzvrati udarac.[9] Nakon njegove smrti, Willy Wally je nestao i nikad više nije pronađen. Preostali mužjak zajednice Kahama, mladi Sniff, uspio je preživjeti više od godinu dana.[10] Neko se vrijeme činilo da je možda pobjegao nekoj drugoj zajednici ili da je ponovno primljen u zajednicu Kasakela, no nije bio te sreće. Njega je također ubila zajednica Kasakela.[11] Od ženki iz zajednice Kahama, jedna je ubijena, dvije su nestale, a tri su pretučene te su ih oteli mužjaci Kasakela zajednice.[12] Poslije tih događaja zajednica Kasakela uspješno je zauzela bivši teritorij zajednice Kahama.[12]

Ovi teritorijalni dobitci nisu bili trajni. Pošto je zajednica Kahama nestala, sada je zajednica Kasakela graničila sa zajednicom Kalande.[13] Zajednica Kasakela brzo se odrekla većinu svojega novoga teritorrija zbog superiorne snage i broja članova zajednice Kalande, te zbog nekoliko nasilnih graničnih sukoba.[13] Nadalje, kada se zajednica Kasakela vratila na sjever, maltretirala ih je zajednica Mitumba furažera čiji je broj članova bio veći od broja članova Kasakela zajednice. Nakon nekoga vremena neprijateljstva su zamrla i uspostavljeno je redovno stanje.

Posljedice na Goodall[uredi | uredi kôd]

Izbijanje rata bio je uznemirujući šok za Godall koja je ranije smatrala da su čimpanze, premda slične ljudima, „ljubaznije” u ponašanju.[14] Ovaj rat s opažanjem kanibalističkoga infanticida kojega je počinila ženka koja je bila visoko cijenjena unutar svoje zajednice, prvi puta je Godalli otkrio „mračnu stranu” ponašanja čimpanza. Ovi događaju su je jako uznemirili, u svome memoaru Through a Window: My Thirty Years with the Chimpanzees of Gombe napisala je:

Wikicitati »For several years I struggled to come to terms with this new knowledge. Often when I woke in the night, horrific pictures sprang unbidden to my mind–Satan [one of the apes], cupping his hand below Sniff's chin to drink the blood that welled from a great wound on his face; old Rodolf, usually so benign, standing upright to hurl a four-pound rock at Godi's prostrate body; Jomeo tearing a strip of skin from Dé's thigh; Figan, charging and hitting, again and again, the stricken, quivering body of Goliath, one of his childhood heroes...”[15]
„Nekoliko godina borila sam se da se pomirim s tim novostečenim znanjem. Često kada sam se probudila tijekom noći, stašne slike su mi se prikazivale u glavi – Satan [jedan od majmuna], stavlja svoje ruke u obliku zdjelice ispod Sniffove brade kako bi pio krv koja tekla iz velike rane na njegovome licu; stari Rodolf, obično dobroćudan, uspravno stoji kako bi bacio kamen težak 2 kilograma na Godijevo prostrijeljeno tijelo; Jomeo trga komad kože s Déovoga bedra; Figan juri i udara, ponovno, i ponovno, Goliathovo pogođeno i drhtavo tijelo, jedan od njegovih junaka iz djetinjstva...«

Nasljeđe[uredi | uredi kôd]

Stanica za hranjenje gdje je Goodall hranila Gombe čimpanze.

Kada je Goodall izvijestila o događajima rata u Gombeu, njen iskaz o prirodnome ratu između čimpanza nije bio univerzalno prihvaćen. U to vrijeme, znanstveni modeli čovjekovoga i životinjskoga ponašanja nikada se nisu preklapali.[16] Neki znanstvenici su ju optužili za pretjerani antropomorfizam;[16] drugi su sugerirali da je njena prisutnost i praksa hranjenja čimpanzi, stvorila nasilni sukob u prirodnome mirnome društvu.[17] Međutim, kasnija istraživanja koja su koristila manje intruzivne metode potvrdile su da društvo čimpanza, u njihovome prirodnome stanju, vode rat.[17][18] Studija objavljena 2018. godine u American Journal of Physical Anthropology-u zaključila je da je rat u Gombeu najvjerojatnije nastao kao posljedica borbe za vlast između tri visoka cijenjena muška člana zajednice koju je pogoršala neobična oskudica plodnih ženki.[19]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Goodall 2010, p. 120
  2. a b c d e Martin, R. D. (1974). "The Predatory Behaviour of Wild Chimpanzees, by Geza Teleki. Bucknell University Press, $15". Oryx. 12 (3): 387–388. doi:10.1017/s0030605300012084. ISSN 0030-6053.
  3. On the occurrence of Colobus Kirkii". Annals and Magazine of Natural History. 13 (76): 307. 1884. doi:10.1080/00222938409459242. ISSN 0374-5481.
  4. Wilson, Michael L.; Wrangham, Richard W. (2003). "Intergroup Relations in Chimpanzees". Annual Review of Anthropology. 32 (1): 363–392. doi:10.1146/annurev.anthro.32.061002.120046Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. kolovoza 2020. (Wayback Machine). ISSN 0084-6570.
  5. a b Morris, p. 288
  6. Goodall 2010, p. 121
  7. Goodall 2010, p. 105
  8. Goodall 2010, pp. 105–106
  9. Goodall 2010, p. 106
  10. Goodall 2010, p. 107
  11. Goodall 2010, p.108
  12. a b Morris, p.289
  13. a b Goodall 2010, pp. 129–130
  14. Goodall 2010, p. 128
  15. Goodall 2010, pp. 128–129
  16. a b Bradshaw, G. A. 2009. Elephants on the Edge: What Animals Teach Us about Humanity. Yale University Press. str. 40. ISBN 9780300154917
  17. a b Morris, p. 290
  18. Nature of war: Chimps inherently violent; Study disproves theory that 'chimpanzee wars' are sparked by human influence. ScienceDaily. 17. rujna 2014.
  19. How infighting turns toxic for chimpanzees. ScienceDaily. 26. ožujka 2018.

Literatura[uredi | uredi kôd]

Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]