Ravna zemlja

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Camille Flammarion u svojoj knjizi "L'atmosphère: météorologie populaire" iz 1888. objavljuje stari duborez u kojom umjetnik "rješava" što se nalaz na kraju ravne zemlje: vidimo kako putnik na kraju zemaljske ploče proviruje u mistične sfere

Koncept zemlje koja je ravna i nalazi se pri dnu univerzuma je lako zamisliv (a i netočan: međutim se i u suvremenoj znanosti nerijetko formiraju koncepti koji se čine mogućima, ali se naposljetku pokažu nepravilnima), ali je znanost u Europi još u antici čvrsto zauzela stajalište o sferičnom obliku zemlje: Pitagora u 6. stoljeću prije Krista, a Parmenid u 5. stoljeću prije Krista zauzimaju stajalište da je zemlja sferičnog oblika, te se nakon toga njihova stajališta nisu dovodila u pitanje. Takvo stajalište o obliku zemlje je bilo prihvaćeno i kod Arapa i Perzijanaca.

U Kini se smatralo da je Zemlja ravna sve do 16. stoljeća, kada su kršćanski misionari u tu zemlju donijeli spoznaje o astronomiji - uključujući one o obliku Zemlje - kakve su postojale na Zapadu.[1]

U 19. stoljeću su neki pisci počeli pisati da su Europljani u srednjem vijeku smatrali da je Zemlja ravna, što se nekritičkim prepisivanjem počelo citirati kao činjenicu. Ta zabluda[2] o stanju europske znanosti u srednjem vijeku naziva se "Mit o ravnoj ploči".

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Dirk L. Couprie. AN ANCIENT CHINESE FLAT EARTH COSMOLOGY (engleski) pristupljeno 19. studeni 2018.
  2. Philip Schaff [1885.]. “VIII.”, Ante-Nicene Fathers: Fathers of the Second Century: Hermas, Tatian, Athenagoras, Theophilus, and Clement of Alexandria (Entire) (engleski) pristupljeno 10. studenog 2018. “"the world, being made spherical, is confined within the circles of heaven", Athenagora, ranokršćanski pisac u spisu iz 175. godine nakon Krista.”

Vidi još[uredi VE | uredi]