Razgovor:Željeznička pruga Zagreb – Beograd

Premještanje

(…) Pruga Zagreb Gl. kol. — Novska — Vinkovci — Beograd (…)

(…) pruga Zagreb — Beograd (…) 

(…) Posavska magistrala je kompletirana 1891., kada je izgrađena zadnja dionica Vinkovci — Mitrovica. (…)

(…) polonjsko-posavska, (…) običnije lonjsko-posavska

(…) Pruga Beograd-Ljubljana je posle rata predstavljala glavnu saobraćajnicu u zemlji i vezu sa Zapadnom Evropom, pa je, zbog toga, temeljno rekonstruisana. Ta pruga je pre rata bila lokalna, a potom je predstavljala bitnu međunarodnu vezu Evrope sa Azijom i Sredozemljem, kao i produženje velike međunarodne železnice 45. stepena Bordo-Odesa. Dupli kolosek na čitavoj pruzi počeo je da funkcioniše 1929. godine, izgradnjom duplog koloseka na relaciji Beograd-Novska. (…)

(…) Godine 1970, tačnije 31. 5. 1970. puštena je u saobraćaj prva elektrificirana pruga na mreži JŽ– Beograd–Šid–državna granica (Zagreb). (…) (citat iz mrežnoga izvora Železnica Srbije)

»Iza dugotrajnih pregovora napokon su počeli graditi željezničku prugu od Vinkovaca preko Mirkovaca, Jankovaca, Ilače, Tovarnika, Šida, Kukujevaca, Kuzmina, Martinaca i Laćarka do Mitrovice. Vinkovčani su veselo proslavili 7. listopada 1891. kad je ta pruga bila predana prometu.«

(Horvat, 2000., str. 114. i 115.)

• Rudolf Horvat, Srijem : naselja i stanovništvo, gl. ur. Mato Artuković, Slavonski Brod : Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2000., ISBN 953-6659-04-2, str. 114. i 114.

Zemljovid Josipa Jošta iz 1952. ne navodi naziv Pruga bratstva i jedinstva.

Treba spomenuti iz povijesti ove pruge:

»Uz Zemun i Zagreb treba nam tražiti mjesto na našem moru, koje je prikladno biti izhodištem ove pruge. Takovo mjesto ne može biti drugo, nego Rieka. Rieka ima po položaju svome veliku budućnost; ona je kano stvorena za trgovinu i obrt;«

(…) Da bi se ostvarila traženja Hrvatskog sabora u pogledu izgradnje navedene pruge Zemun—Zagreb—sjeverni Jadran, upućena je 1863. g. molba kralju, da pomogne izgradnju. Kralj je 13. IV. 1863. g. odgovorio pismom, a 29. IX. 1863. i usmeno riječkoj deputaciji, da mu je stalo do hrvatske željeznice. Dana 25. V. 1863. g. dobilo je jedno belgijsko društvo potkoncesiju za trasiranje pruge od Zemuna do Rijeke s ograncima na Senj, Osijek i Brod. (…)

(…) Hrvatska je postala samo tranzitno područje, a napuštene su njene tradicionalne riječne i cestovne prometnice od Zemuna do Rijeke, dok se željeznička pruga od Zemuna do Zagreba gradila u etapama sve do kraja XIX. stoljeća. (…)

(završetak povijesnoga dijela)

Josip Gorničić–Brdovački potvrđuje:

»Slično je bilo i sa sadašnjom glavnom prugom Zagreb — Zemun (Beograd), na kojoj saobraćaju 1914. g. dva brza vlaka do Inđije (br. 5803 i 5804), četiri putnička vlaka (br. 5805, 5806, 5807 i 5808), po cijeloj pruzi.«

(Brdovački, 1952., str. 161.)

Ako se za Kraljevine Jugoslavije mogla nazivati ovako:

»Glavna željeznička pruga spaja Ljubljanu — Zagreb — Beograd, (posavska željeznica), a zatim se nastavlja prema Nišu i Skoplju (moravsko-vardarska pruga). I ta glavna pruga nije jedinstvena, već je nastala kombinacijom dvaju smjerova.«

(Lukas, 1940., 118.)

Dovoljno za premještanje. -- Bugoslav (razgovor) 19:54, 10. listopada 2011. (CEST)