Razgovor:Arapi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Arapi.
Rad na člancima

u ovom rječniku dolje neke riječi nisu arapske već turske

Ne baljezgaj. --Zeljko 21:05, 7. srpnja 2006. (CEST)

Zasto moras vrijeđat svakog suradnika. Ako mislis da nesto nije točno, ispravi, eventualno napisi komentar zasto, suzdrži se od svojih komentara na račun suradnika! Nisi ovjde najpametniji

Koliko je meni poznato, "bajram" je turska riječ. Arapi za blagdan koriste riječ "id" ili "eid". Kurban je, pak, arapska i aramejska riječ, ali je za žrtvu Arapi više ne koriste. Oni kažu "fitr", dok je riječ "kurban" ostala u smislu žrtve samo u Libanonu, ali ondje samo kod kršćana i to za euharistijsku žrtvu, to jest za hostiju. Turci su zadržali staru riječ "kurban". "Ikindija" mi zvuči malo čudno za arapsku riječ. Ako jest, onda je ovo njezin oblik kao posuđenice u turskom, pa na Balkanu.--Donat 21:57, 7. srpnja 2006. (CEST)

Koliko je meni poznato to su sve arabizmi. --Zeljko 22:16, 7. srpnja 2006. (CEST)

Arapi i Kuran[uredi]

Vidim sada u tekstu članka da piše kako su „Arapi narod koji živo po Kur'anu“. To je netočna tvrdnja. Muslimani žive po Kur'anu, a Arapa ima i kršćana i to gotovo polovica stanovnika Libanona, dobar postotak Palestinaca, kao i dio Sirijaca i Iračana. Osim kršćana, ne treba zaboraviti, primjerice, alavite koji žive pretežito u Siriji (njima pripada i obitelj Asad). Stoga ću promijeniti dio teksta članka koji o tome govori.--Donatus 18:58, 24. lipanj 2007. (CEST)

Arapa ima oko 250,000,000, a broj tzv. kršćanskih Arapa u tom je slučaju neznatan... No hajde, tu su. Svakako treba otvoriti i za njih stranicu kršćanski Arapi.

  • Dakle imamo 250,000,000 Arapa, koji se kulturno identificiraju kroz islam. Čuli smo za Arapski svijet.

Koliko ima stanovnika u navedenim državama (da sve ne prevodim, ostavio sam na engleštini )

  • Libanon 3,925,502 (July 2007) Arab 95%, 17 religija Muslimani 59.7% (šijiti, Suniti, Druzi, Isma'iliti, Alawiti), Kršćani 39%
  • Irak: 27,499,638 (July 2007 est.) Arapi 75%-80%,; Muslim 97% ; Christian or other 3%
  • Sirija stanovnika 19,314,747 Arab 90.3%,;: Sunni Muslim 74%, other Muslim (includes Alawite, Druze) 16%, Christian (various denominations) 10%,
  • Palestina
    • Palestina w. Obala 2,535,927 Palestinian Arab and other 83%, Jewish 17% Muslim 75% (predominantly Sunni), Jewish 17%, Christian and other 8% [1]
    • Gaza 1,482,405 (July 2007 est.) Palestinian Arab and other 99.4%, Jewish 0.6% Muslim (predominantly Sunni) 98.7%, Christian 0.7%, Jewish 0.6%
  • O čemu onda govorimo…. Zar da im se oduzme kulturni identitet zbog neznatnog broja iznimaka i oporeći tvrdnja „Arapi su narod koji živo po Kur'anu“. Ili da Hrvati nisu katolički narod jer ima nešto adventista, baptista, etc

Nadalje alaviti su muslimani. Zašto su oni izbačeni.

Alkohol i ono drugo što se spominje simboli su Zapada. --Zeljko 05:12, 25. lipanj 2007. (CEST)

Kulturni identitet Arapa nije samo islam. Oni ne „žive po Kur'anu“, baš kao što ni Hrvati ne žive po Bibliji ili kršćanskom nauku. Dapače, mnogi Arapi u Palestini samo se izjašnjavaju kao muslimani, a nipošto ne žive po zahtjevima Kur'ana. To znam jer ih mnoge i osobno poznajem. Hrvati su većinom katolici, pa su tako i Arapi većinom muslimani. Alaviti nisu muslimani. To je zasebna religija s mnogo primjesa islama ali i mnogočega drugoga. Šijiti priznaju sunitima da su muslimani, kao što i suniti to priznaju šijitima, ali ni jedni ni drugi ne drže alavite muslimanima, baš kao što se tako ne određuju ni sami alaviti. Isti je slučaj i s druzima. Činjenica da ih gornja statistika i jedne i druge ubraja u muslimane, govori više o pouzdanosti te statistike. Alkohol ovdje nije simbol zapada, jer ga proizvode sami Arapi i to svoje vlastite vrste alkohola, o čemu postoje i pisani dokazi iz razdoblja prije islama. Postoje ti dokazi o proizvodnji araka (koji je i danas vrlo raširen), kao i o proizvodnji vina (koje se danas proizvodi u mnogo manjoj mjeri). Jedini alkohol koji je simbol zapada, a koji se recimo proizvodi na Zapadnoj obali je pivo. Drugo sve je domaće i pripada arapskoj kulturi. Tako se, recimo, u vodenu lulu (nargilu) odavno dodavao arak u vodu, što je pojačavalo opojno djelovanje. Naravno, s time su nastavili samo Arapi kršćani (muslimani to obično neće činiti javno). Što se tiče postotaka, premda su postotkom u Palestini malobrojni, utjecaj je kršćanskih Arapa na ostatak arapskoga društva mnogo veći, već i zbog toga što imaju više škole i više novca. Usto, kršćanski su Arapi i tradicionalni i nekoć (u Palestini do 1948., ponedgdje i do današnjeg dana) pretežni stanovnici gradova. Slično je i u Siriji i Iraku (u te dvije zemlje upravo su kršćanski Arapi izmislili stranke BAAS i BATH, kao stranke ljevičarskog usmjerenja, kako bi se zaštitili u većinskom muslimanskom okruženju). Arapski kršćani u mnogočemu diktiraju i kulturno usmjerenje čitavog arapskog društva. Tako u krajevima gdje ima više kršćana (Libanon, gradovi Zapadne obale, Sirija, Jordan) i muslimanski Arapi prihvaćaju mnoge njihove običaje ili se odriču nekih svojih (npr. u tim zemljama manje muslimanki pokriva glavu). Islam nije jedino kulturološko određenje Arapa, a pogotovo ne na Bliskom istoku. Glavno kulturološko određenja Arapa na Bliskom istoku upravo je religijska raznolikost. Zato nije korektno određivati Arape religijskom odrednicom i to još tako izričitom (Arapi žive po Kur'anu). Ako bi trebalo otvoriti stranicu Kršćanski Arapi, onda bi trebalo otvoriti i stranicu Muslimanski Arapi i Alavitski Arapi (za Druze je manje sigurno je li to samo njihova religija ili i nacija), a ovdje se religija ne bi smjela prikazati kao njihova glavna odrednica, jer ona to nije. Mnogo više trebalo bi ovdje stajati o razvoju njihova jezika i pisma, o velikim spomenicima pisane kulture, o arapskom doprinosu svjetskoj kulturi, umjetnosti, filozofiji. Ako se u tom kontekstu govori o religiji, onda bi trebalo svakako spomenuti i mnogobožačke običaje koji su prije Muhameda imali svoje središte oko crnog kamena u Meki. Trebalo bi govoriti o kulturi i običajima beduina, koja se bitno razlikuje od kulture i običaja seoskih Arapa. Posebno je pak područje ono koje se odnosi na kulturu i običaje gradova. Pritom ne mislim samo na današnje razlike koje postoje i u drugim narodima, nego na razlike koje su kao takve postojale kroz stoljeća, te su beduini gotovo smatrani zasebnim narodom (i njih ima i muslimana i kršćana). U 6. i 7. stoljeću postojao je čak i zasebni biskup na području oko Judejske pustinje i rijeke Jordana koji je bio biskup pustinje i, bez nekog svoga stalnoga sjedišta, bio nadležan za beduine. Dakle, kultura i običaji Arapa mnogo su više nego što se to može izreći ili izvesti iz njihove većinske pripadnosti islamu.--Donatus 10:21, 25. lipanj 2007. (CEST)